Ostani...

Znaš kako nećeš moći
Zaboravit naše noći
Uzdahe brze i strasne
Dok plamen ne zgasne

Oluju na vratu
Šaputanja u zlatu
Znojne dlanove želje
Beskraj na rubu fotelje

Samo ja tamo vodim
Od dosade, čaroliju rodim
Dok igraš igru princeze
Trgam sa stvarnošću veze

Ti voliš osvajanja
Kratke igre bez trajanja
Nagovještaj vječnog raja
Što želju s nebom spaja

Nosiš to u rubu oka
Pogled tajna duboka
U stvari poziv za spas
Dok vrišti prošlosti glas:

Odlaze oni što vole
Neke rane zauvijek bole
Zato je bolja lažna balada
Korak preblizu, trajna blokada

Odlaziš jer otkrio sam tajnu
Kako drhtiš na ljubav trajnu
Bojiš se bajke i čuda
Slomljena srca leže posvuda

Ostani, svi jednom stanu
Daj šansu novome danu
Koliko je onih koji se traže
Ne nalaze, jer podižu straže

Ostani, svemir s razlogom spaja
Ostani dio zvjezdanog sjaja
Mi imamo jedno u dvoje
Raskini lance, oni ne postoje

Autor: Darko Balaš

Obala što tvoje ime nosi...

Kraj rijeke te gledam i odsjaj ti pratim u srebrnoj vodi
Lebdiš poput vile, dok slikam tvoj lik u bit duše
I obala i rijeka pune su tebe, u meni nešto se rodi
Nestvarni ples tvojih nogu ljubi se s vjetrom što puše

Okupana si suncem i osmijeh ti prosipa svjetlo po pijesku
Dok bezbrižna radost iz svakog kutka mene tihi uzdah krade
Oh, sudbino, nikada neću spoznati ljepšu anđela fresku
Ukradenu u zbilju sa stranica božanske balade

Iz sjenke te gledam, pratim ti igru ispunjen tajnom
Znaš da sam ovdje, korak jedan od sanjanih snova
Moju želju ćutiš i svakim pokretom činiš je trajnom
Utkana strašću, u sva moja rađanja, i stara i nova

Vrela ljubav se zgodi, na obali toj što tvoje ime nosi
K njoj bježim prvom svjesnom mišlju i u smiraju dana
Svakim djelićem sebe osjećam vjetar što ti pleše u kosi
A srcem tuče tvoj odraz u vodi i stara želja, dobro mi znana

Autor: Darko Balaš

Ljubav...

Što je to što veže srca
Kad jedno za drugo kuca
Što je to što ukrade sne
Nastavlja, i kad kažeš ne

Za što se to čovjek rađa
Što je kormilo njegovih lađa
Putokaz kroz prazne daljine
Sigurna luka na rubu divljine

Ah, što je to, ludost il' sreća
Odvajanjem postaje veća
Svakom zorom, iznova nova
Pobjednik, nakon svih snova

Savjet za teška pitanja
Razlog za ljepša svitanja
Čudo što svak' ga traži
Čarobnjak na životnoj straži

Vječnost šapuće odgovor mila
Ljubav je to, uvijek je bila

Autor: Darko Balaš

Na postelji od ruža...

Gledam te, toplu, poželjnu i snenu
Boginja na mekoj postelji od ruža
Fatamorgana što isčeznut će u trenu...
Kad netko pipke posjedovanja pruža

Tu sam kako bih dao, ne oteo slobodu
U ovom spajanju, il' za vječnost, ako poželiš
Ostajem začaran i kad svi drugi odu
Znam da nije lako kad s nekim snove dijeliš

Svi smo mi putnici na stanicama čežnja
I ništa što imamo zauvijek ne traje
Vara se onaj kome je posjedovanje težnja
Žena se samo svojom voljom daje

Otvara poput latica na beskrajnoj bjelini
Jednom, kada pronađeš stazu do duše
Tople riječi ljubavi i i iskreni poljupci fini
Zidove od straha samo nakratko sruše

Ne gradi se vječnost iz samo jedne strasti
Svaki pogled je dokaz kako si jedina prava
I svakog dana, od Bogova moram te krasti
Na postelji od ruža, gdje srce ti spava

Autor: Darko Balaš

Ribar duša...

Jesu li to tvoji koraci?
Il' to čežnja korača?
Na sklopljenim kapcima sunčevi zraci
Il' oštrica sudbine mača

Jesu li to tvoje ruke?
Il' me žudnje tlače?
Sjena kraj sunčane morske luke
Il' to dah maestrala plače

Jel naša ljubav bila zov sirene?
Il' galebov krik daljine?
Više ne mogu pronaći "mene"
Dok čekam nek' mi odgovor sine

Odgovor kriju nevidljive strune
Neslomljivi prsteni što srca vežu
Bez tebe se životom ne pune
Ribar je davno bacio mrežu

Ribar što duše skuplja i spaja
Jednim valom ih pučinom šalje
Na javi il' u snu, nema mu kraja
Bez tebe neću, ne mogu dalje

Autor: Darko Balaš

Mala noćna poruka 4...

Pronađi me u beskraju voljena, čekam te tamo, čekat ću te i kada anđeli odlete, čekat ću te negdje na početku svake nade, u očima svih ljubavnika i na usnama svake pjesme. Jer znaš........ja, ja volim te....Volim te od prvog trena koji si obojala sobom, još od onda kada je srce ostalo u tvom osmjehu, još od onda kada sam te prvi put sanjao na javi, još od onda kada si tako žudno potražila moje usne da se nakon svih traženja spojimo u jedno. Upio sam te tada, upio sam svu tvoju nježnost u zagrljaj topline, one koja ostaje i u hladnim noćima bez svjetlosti.  

Nisam ti ništa rekao, znam, nisam niti trebao, čula si me dušom, znala si da sam pjesnik koji zauvijek pjeva jedino tebi, da sam slikar koji u umu tka jedino portret koji se tobom zove. Nebo mi je dalo pastele od čarobne prašine kojom sam pokrio sve one praznine koje si ti ispunila, jedina moja.
Tada sam napokon znao, tada sam pronašao sebe nakon bauljanja nečijim tuđim životima, zapravo, od tada i postojim. Više nema obmana i više nema potrage, vratio sam se kući, vratio sam se tamo gdje oduvijek pripadam, u taj jedan trenutak koji je oslikan negdje na početku svemira, u onaj tren koji traže svi oni što lutaju. Pronađi me tamo, negdje u najtajnijem kutku svog uma, izbriši sve nebitno sklopljenim kapcima i vidjet ćeš koliko sam te silno volio i živo za tebe. 

Čekam te tu, u beskraju........

Autor: Darko Balaš

Srodne duše...

Postoji li vrijeme za nas, ljubavi moja, skriveno od ljudi
Ako postoji mjesto slobodno od mržnje, ti u njemu budi
Ja naći ću te tamo, jednom, kada prođu jesenje kiše
U proljeće rano, okupanu svjetlom, kad' oblaka ne bude više

Ukrali su nam beskrajne sate što u jedan su se jecaj slili
Oteli nam još u povoju ljubav, nezreli, nevini, slabi smo bili
Uzeli su nam dane, kao zrna života što teku u pješčanom satu
Satrli ih jedno za drugim, u svom prljavom, duševnom blatu

Zli ljudi neki, što ucjenom lome stabljiku dok još je mlada
Na vrelinu pustinje bacaju cvijet iz sigurne zaštite hlada
Al’ ne znaju oni da rijetke biljke uvijek podignu glavu
Kad pronađu svjetlost, kad spoznaju jedinu istinu pravu:

Kako prolaze kiše i ljudi i sve mržnje što u strahu neznanja se rode
Kako dvije srodne duše nitko zaustavit neće, kad' k vječnosti hode

Autor: Darko Balaš