Ribar duša...

Jesu li to tvoji koraci?
Il' to čežnja korača?
Na sklopljenim kapcima sunčevi zraci
Il' oštrica sudbine mača

Jesu li to tvoje ruke?
Il' me žudnje tlače?
Sjena kraj sunčane morske luke
Il' to dah maestrala plače

Jel naša ljubav bila zov sirene?
Il' galebov krik daljine?
Više ne mogu pronaći "mene"
Dok čekam nek' mi odgovor sine

Odgovor kriju nevidljive strune
Neslomljivi prsteni što srca vežu
Bez tebe se životom ne pune
Ribar je davno bacio mrežu

Ribar što duše skuplja i spaja
Jednim valom ih pučinom šalje
Na javi il' u snu, nema mu kraja
Bez tebe neću, ne mogu dalje

Autor: Darko Balaš

Mala noćna poruka 4...

Pronađi me u beskraju voljena, čekam te tamo, čekat ću te i kada anđeli odlete, čekat ću te negdje na početku svake nade, u očima svih ljubavnika i na usnama svake pjesme. Jer znaš........ja, ja volim te....Volim te od prvog trena koji si obojala sobom, još od onda kada je srce ostalo u tvom osmjehu, još od onda kada sam te prvi put sanjao na javi, još od onda kada si tako žudno potražila moje usne da se nakon svih traženja spojimo u jedno. Upio sam te tada, upio sam svu tvoju nježnost u zagrljaj topline, one koja ostaje i u hladnim noćima bez svjetlosti.  

Nisam ti ništa rekao, znam, nisam niti trebao, čula si me dušom, znala si da sam pjesnik koji zauvijek pjeva jedino tebi, da sam slikar koji u umu tka jedino portret koji se tobom zove. Nebo mi je dalo pastele od čarobne prašine kojom sam pokrio sve one praznine koje si ti ispunila, jedina moja.
Tada sam napokon znao, tada sam pronašao sebe nakon bauljanja nečijim tuđim životima, zapravo, od tada i postojim. Više nema obmana i više nema potrage, vratio sam se kući, vratio sam se tamo gdje oduvijek pripadam, u taj jedan trenutak koji je oslikan negdje na početku svemira, u onaj tren koji traže svi oni što lutaju. Pronađi me tamo, negdje u najtajnijem kutku svog uma, izbriši sve nebitno sklopljenim kapcima i vidjet ćeš koliko sam te silno volio i živo za tebe. 

Čekam te tu, u beskraju........

Autor: Darko Balaš

Srodne duše...

Postoji li vrijeme za nas, ljubavi moja, skriveno od ljudi
Ako postoji mjesto slobodno od mržnje, ti u njemu budi
Ja naći ću te tamo, jednom, kada prođu jesenje kiše
U proljeće rano, okupanu svjetlom, kad' oblaka ne bude više

Ukrali su nam beskrajne sate što u jedan su se jecaj slili
Oteli nam još u povoju ljubav, nezreli, nevini, slabi smo bili
Uzeli su nam dane, kao zrna života što teku u pješčanom satu
Satrli ih jedno za drugim, u svom prljavom, duševnom blatu

Zli ljudi neki, što ucjenom lome stabljiku dok još je mlada
Na vrelinu pustinje bacaju cvijet iz sigurne zaštite hlada
Al’ ne znaju oni da rijetke biljke uvijek podignu glavu
Kad pronađu svjetlost, kad spoznaju jedinu istinu pravu:

Kako prolaze kiše i ljudi i sve mržnje što u strahu neznanja se rode
Kako dvije srodne duše nitko zaustavit neće, kad' k vječnosti hode

Autor: Darko Balaš

Znam, doći ćeš...

Korak tvoj slutim, u vjetru ga čujem što ljubav se zove
On puše sa zvijezda, niti sudbine veže u zaplete nove
Znam, doći ćeš, još u meni tečeš na platnu života
U srcu stari film traje, glumac je glavni tvoja ljepota

Osjećam kako sve si mi bliže, naš vihor još prohujao nije
S ruba svijeta se vraća, tamo, gdje sva sjećanja krije
Znam, doći ćeš, još jutra maziš osmjehom dive
U prvoj misli ga spoznam, sve slike u meni žive

Lice ti vidim, trag tvog poljupca kušam na usnama žene
Stanuješ u njoj, slatkoćom svojih zamjenjuješ njene
Znam, doći ćeš, još film svaki samo tvoju ulogu nosi
U svakoj sam lopov, što kroz druge, jedino tebe prosi

Znam, doći ćeš, još u meni tečeš na platnu života
U srcu stari film traje, glumac je glavni tvoja ljepota

Autor: Darko Balaš

Eh, kad bi me samo voljela....

Eh, kad bi me samo voljela
Opet bih plesao s vilenjacima
Ostavio za sobom mjesta ogoljela
Kroz pustinje, tragao za znacima

Eh, kad bi me samo voljela
Slušao bi poruke koje k tebi vode
Nit' sudbina ne bi mi odoljela
Povezane duše moraju do slobode

Eh, kad bi me samo voljela
Znao bih zašto čekam taj pravi tren
Ne bi stvarnost bez tebe boljela
Znao bih da sam samo zakratko njen

Eh, kad bi me samo voljela
Znao bih kako nešto izgubljene pazi
Ruši stvarnosti, liječi srca oboljela
Vodi ih susretu, na istoj stazi

Eh, kad bi me samo voljela

Autor: Darko Balaš

Mala noćna poruka 3...

Život me naučio boriti se. I kada je sve jednostavno i lako i kada se čini kako je sve nemoguće i kako ne možeš učiniti niti sitni, slijedeći korak bez napora koji zahtijeva tvoj poslijednji atom snage koji imaš skriven negdje u rezervi, što dolazi sa samog dna duše, a čini ti se da si ga odavno potrošio. Tek tada, na točci izbora između čarolije i blata prosječnosti, čovjek spozna koliko je u stvari moćan, koliko sam ne pozna svoje granice i koliko ima snage boriti se za ono što želi i za što smatra kako je vrijedno postojanja.
Ljubav otvara čarobna vrata neke druge dimenzije u kojoj je apsolutno sve moguće, samo ako dovoljno vjeruješ u nju, ako zađeš negdje izvan granica materijalnog koje se čine čvrste, neprelazne i solidne. U stvari su potpuna laž, jer ne mogu zaustaviti one koji se iskreno vole i koji su namijenjeni jedno drugome. Mnogi se spotaknu i odustanu, provodeći svoj život na marginama života, svakodnevno plaćajući svoju slabost pitanjem: “Jesam li mogao učiniti više?” I u vječnoj gorčini što su odustali od svojih snova.Tada, život se pretvori u bezličnu kolotečinu i zavist prema onima koji nisu odustali na preprekama. I svi zaborave sanjati, kriveći sudbinu i uzaludno se tješeći kako bolje nisu mogli i kako je ono što su željeli bilo nedohvatljivo i nemoguće.
Potpuno pogrešno. Ja od svojih snova ne odustajem tako lako, a to su snovi o jednom anđelu čiji osmijeh natjera i sam svemir da se nanovo rodi. Znaj kako neću tako lako odustati od nas, znaj da neću zaboraviti ono što smo imali možda samo jedan tren, a dostaje za cijeli život, znaj kako tu čaroliju koju smo oboje osjetili ljudi traže od samog postanka svijeta. Jer što će nam svijet preživljavanja, dokazivanja moći i produženja vrste, ako se ne usudimo voljeti, ako se ne prepoznamo i nastavimo dalje mireći se sa sudbinom i žaleći cijeli život. Borit ću se do poslijednje kapi krvi ne bi li shvatila koliko te trebam i znam da te ne mogu skriti od mene niti s druge strane granice života i smrti. Svi oni koji nas žele razdvojiti. Spavaj mirno voljena, jer ja zauvijek bdijem na straži ljubavi
Moj si san i ja nikada neću prestati sanjati. Potpuno otvorenih očiju.

Autor: Darko Balaš

Vjerujem u tebe...

Kad stanu vlakovi moji što voze do sreće
Kad kiše isperu posljednju stanicu nade
Prolomi tuge jedino vjeru zaustavit neće
Kako čekaš me, negdje, na kraju balade

Kad slome me slutnje i nestane mi neba
Kad rane me daljine i izgubim trag puta
Meni samo svjetionik u tvom liku treba
Vodi me domu, tamo, gdje srce ne luta

Kad sustignu me zvijeri u raljama života
Kad primaknu se lovci na korak od duše
Siguran zaklon u bijegu tvoja je ljepota
Pred toplinom njenom, strahovi se sruše

Vjerujem u tebe, vjerujem, ljubavi moja
I kad svi svjetovi moji nestaju kroz tame
Putokaz od svjetla ta dva su oka tvoja
Kući me vode, u nježno naručje dame

Autor: Darko Balaš