Jednom, bio sam tvoj...

Jednom, čovjek "onako" voli
Sebe jednom se daje
Tad i vrijeme boli
Sekund, do beskraja traje

Samo jednom dolazi sreća
Ona što plamti životom
Tad i duša je veća
Večeri boja ljepotom

Jednom, slavuj se čuje
Pjesmom ispuni nadu
Pjeva kako ljubav tu je
Dvoje, note mu kradu

Tako ja voljeh tebe
Jednom, na rubu noći
Zauvijek, dadoh ti sebe
Ne, više neću moći

Srce drugu ne želi
Ne sluša slavuja poj
Tišinom, na dvoje se dijeli
Jednom, bio sam tvoj

Autor: Darko Balaš

Ljubav se rodila...

Znam sad, zašto lutao sam snima
Izazvao demone samoće, hrvao se s njima
Krišom gledao zaljubljene kako grle se u noći
Sebi zakletvu dao: "Jednom, sve ovo će proći"

I nastavljao dalje, nijemo, stazama bez cilja
Slutio duboko, kako postoji i neka druga zbilja
Mjesto, gdje skinut ću s leđa sve tuge svijeta
Čekao tebe, dolazak tvoj s nekog drugog planeta

Padao i dizao se, uvijek zakinut za duše dio
Onaj najvažniji, onaj što tobom je ispunjen biti htio
Posustao ponekad, u prolaznoj luci od sjena
I svaki put tonuo dublje, znajući: "To nije prava žena!"

Znam sad, kako svaka staza završiti mora
Zatvoriti krug lutanja prije nego rodi se zora
Jer, bez svojih demona, nikada ne bi znao
Kako anđeo si, samo za me sa zvijezda pao

Donijela si svjetlost tamo gdje vladala je tama
Sad, cijeli se svemir zrcali životom, ogleda u nama
Napokon, više ne nestajem u maglama, bez riječi
Samo trag tvog čarobnog osmijeha, sve prošlosti liječi

Jest, iz oceana potrošenih suza, ljubav se rodila
No, one nisu bile zalud, već rijeka koja k tebi me vodila

Autor: Darko Balaš

Put prema raju...

Čudno neko vrijeme, čudni neki ljudi
Svak' uzima pravdu, svak' drugome sudi
Znam, sude i nama, za naše snove
Ne znaju, srećo, kako to ljubav se zove

Odustati nemoj, ni kada nestane puta
Ne budi kao oni, crni gavran što luta
Tvoje je gnijezdo daleko od sjene
Ti imaš kompas, ti imaš mene

Oprosti im, srećo, što zaborav traže
Oprosti im, mila, nek' pjesma ti kaže
Koliko je čovjek bez ljubavi ništa
Drvo bez šume, vatra bez ognjišta

Kad nestanu snovi, nestaje i duša
Tad čovjek stane, tad zavist sluša
Zato nam sude, jer rubom srca znaju
Snovi su jedini put prema raju

Autor: Darko Balaš

Putujem tobom...

Putujem tobom, budim usnama ženu
Razlivenu je pijem u rijeci što teče
Nestaju obale u samo jednom trenu
Na more od ruža miriši veče'

Putujem tobom, vatrom u dahu
U njoj je plamen što zbilju sagori
Ona svjetlo je predaje u tvom strahu
I vrelina buktinje što ljubav ju stvori

Putujem tobom, dodirom otkrivam tajnu
Što čuvala si ju za bajku u noći
Ljubav sam željo, spašavam djevu bajnu
Nemira srušit ću kule, i do srca ti doći

Putujem tobom, tamo, gdje nitko nije
Jer znam da si i vila i bujica strasti
Dubinu ti nisu nikad taknuli prije
Jedino ja, od svih, mogu te krasti

Autor: Darko Balaš

Ranjeni lovac...

Nudila je usne od slatkog meda
Skrivala srce iza zida od leda
Šaputala nježne riječi od nade
Čarolija, koja plijenu snove ukrade

Ona se igra, ona voli tako
Zasjeni sve, beskrajno lako
I bira žrtvu, instinktom lovca 
Nije joj stalo do slave i novca

Ona želi kraljevat u duši
Pred sobom, sve obrane sruši
I ostaje tamo za sva vremena 
Naoko ranjiva, krhka i snena

Jer, duboko unutra drhti od straha
Vlastitog poraza, vlastitog kraha
Ljubav je za nju tamnica sjena
Sjećanje, kako bila je ranjena žena

Zato je neuhvatljiva, poželjna, daleka
Zato lomi srca, ne zna što čeka
Možda jednom i prepozna znake
Kako moramo dalje, nakon lekcije svake

Ne možeš otimat' jer jednom si dala
Tražiti vječnost u maštanju budala
Prolazi sve, jedino ljubav traje
Jednom, dobit' će sve, onaj što daje

Autor: Darko Balaš

Dama...

Prolazi maštom, korakom lakim
Neovisna, svoja, s tragom tajne
Prošeta, podijeli čudo sa svakim
Ukrade vječnost sa zvijezde sjajne

Znam ja taj korak, zastane samo
Kad susretne moj, uz naklon glave
Zamrznut ehom: "Vaš sluga damo"
I očima čežnje što pokret joj slave

"Opet ste tu" već slutim joj riječi
Bliske, daleke, u istom tom trenu
Lagani smiješak svu prošlost liječi
Gospode, za mene stvori tu ženu

“Prolazim samo” lažem sam sebe
I kroz snove čekam kada će doći
Pogled me odaje: “Živim za tebe”
Neću ga skriti, znam, neću moći

Ona igra do kraja, čak i kad ode
Sluti kako stojim na raskrižju snova
Ostajem smrznut, rob bez slobode
Sutra, proći će opet, neponovljiva, nova

Autor: Darko Balaš

Posljednji tramvaj...

Posljednji tramvaj....

Posljednji tramvaj od tišine i sjete,
Gunđanje starca kako godine lete.
Tihi putnik nosi miris jesenje kiše,
Koliko je stanica prošlo, otkad nema te više?

Ovom ću prugom sjećanja proći,
Gasiti svjetla što se gube u noći:
Neka je proklet tvoj nasmijan lik!
Opsjena uma, prljavi sudbine trik.

Posljednji tramvaj, mene nikud ne vodi,
Čeka, nek novo jutro se rodi.
Neka druga lica, sretan, zagrljen par,
Pomladit će se opet, poluprazan i star.

Želja te vidi kad tramvaj odškrine vrata,
Još nada se zadnjoj stanici od zlata;
Možda još noćas neka te čarolija stvori,
Do kraja puta; čežnja i dalje gori.

A tramvaj, beskrajno, niz pruge života kreće,
Nekome posljednji, nekoga prvi put sreće...

Autor: Darko Balaš