Neznanka

Prepoznah plamen u tvom oku,

Prastaru ranu, svjetove duboku.

Gubim te, daleku, u drugu bajku odnešenu...

Gdje poljubac ne budi voljenu ženu.

Trubadur ne ruši zidove sudbine

I viteška pjesma nestane i mine.

Ukrasti te htjedoh, na vrancu od snova,

Od svijeta te skriti, za svitanja nova.

Rađam se samo za zagrljaj tvoj,

U lukama utjehe, neznam im ni broj.

Jutro ti svija gnijezdo u kosi,

Neznanka si, vjetar te nosi.

Možda se sretnemo jednom ispod krošnje od duge

Možda me prepoznaš tad i rasplineš sve moje tuge

Autor: Darko Balaš