srijeda, 27. rujna 2017.

Minut do spasa....



Koraci se ne čuju od kiše što pada
Ostavljamo tišinu ulicama grada
Tiho, kao i sve što nestaje
Jedino krik srca ne prestaje

Pognute glave, svatko na svoju stranu
Samo nebo vidi ugašeno svjetlo u stanu
Zašto sve ljubavi završavaju noću?
Ne odlazi, zastani, još te hoću!

Zar ne čuješ kako tišina u meni plače?
I kako te nikad nisam volio jače
Zastani, okreni se, za minut će biti kasno
Želim te, želim te, užasno strasno

Zovem te, nijemim urlikom bez glasa
Još samo minut do spasa
No šutim, sad samo tišina postoji
Izgubljeni djelovi duše, zauvijek tvoji

Ponesi ih, meni ne trebaju više
Niz lice mi plešu jesenje kiše
Možda te sretnem kad jednom prestanu
A olovni oblaci zauvijek nestanu

Autor: Darko Balaš

utorak, 26. rujna 2017.

Dva koraka do neba....



Zavoljeh te tako prokleto lako
Na dva koraka do neba
Znaj, netko je davno zapisao tako
Treptaj oka sve je što treba

Dala si mi beskraj, na tren
Vječnost u oazi osmjeha od čuda
Znaj, ostat ću zauvijek njen
Nektar vina, kad su pustinje posvuda

I pričaj...pričaj mi o svemu
Pričaj kako svako lutanje ima kraj
Znaj, ponekad i anđeo ima tremu
Kad je na korak putu za raj

Volim to što nosiš duboko u sebi
Tisuću zvijezda od čistog srebra
Znaj, nikad ih oskrnavio ne bi
Izdajom, podlim udarcem pod rebra

Ako odeš, ponesi i ovo malo duše
Ako se bojiš, poslušaj šapat u noći
Znaj, samo se vjerom zatvori ruše
Pusti...pusti ljubav i ona će doći

Zavoljeh te tako prokleto lako
Na dva koraka do neba
Znaj, netko je davno zapisao tako
Treptaj oka sve je što treba

Autor: Darko Balaš