subota, 28. studenoga 2015.

Idi...





Idi, ne okreći se
Idi, i zaboravi me
Idi, više nisam tu
Idi, zalud me tražiš u snu

Sve što bilo, hladno je
Idi, Idi što pr'je
Naše zvijezde ne postoje
Samo zime, teške boje

Idi, završi priču
idi, svemiri se više ne miču
Idi, ostavi me
Idi, pobjegni bilo gdje

Znam, prekinut strune nije lako
Idi, možda je bolje tako
Odlazi, nek' led manje bridi
Molim te, molim te, idi...

Autor: Darko Balaš

Tvoj miris na jastuku...




Ne postojim, ne postojim više
Netko drugi našu priču piše
Jedino tvoj miris na jastuku
Kao da si tu, držiš me za ruku

Odlazim u ništavilo i rađam se s njime
Svako jutro, on šapće tvoje ime
Nikada iz mene nestati neće
Dok sjenke se prikradaju i postaju veće

I kroz dan ga nosim, jeku prošlih vremena
Zalud su sve obmane, zalud druga žena
Vjerno, poput sudbine, na putu me prati
Neću, ne želim, prolaznosti ga dati

Ne postojim, ne postojim više
Prokleta je laž kako vrijeme zaborave riše
Jednom kad' se predaš, zauvijek traje
Tvoj miris je tu, na jastuku, život mi daje

Autor: Darko Balaš

S druge strane zrcala...





Dovraga sve, ne postojim bez nje
Samo sam fantom što luta bez cilja
Bezličan duh što izgubio je sne
Ne priznajem dane gdje ona nije zbilja

Drugi dio mene, odraz sudbine
Jasan lik iza stakla od boli
Sve što postoji, s njom bilo je
Taj preslik samog sebe zauvijek se voli

Zajedno disali, zajedno brojali sate
Do dodira, do spajanja duša
Molim ka nebu neka mi se vrate
Al' zalud, jedino me još tišina sluša

I znam, jednom u beskraju vidjet će mene
Daleko negdje gdje počinju sve priče
Bože, ne daj mom odrazu da u zrcalu vene
Samo jednom u životu, dvoje bajkama sliče

Autor: Darko Balaš

Na vrhu svijeta...

 



Još jedino tvoj osmijeh traje
Na vrhu svijeta, novu snagu mi daje
Za još jedan korak, kad stalo je sve
Jedino ti, put si do istine

I baš me briga za pakao i raj
Srećo, trebam te, u krvi to znaj
Cijeli ovaj svijet iluzija je praznine
Ako tebe nema, na vrhu planine


One, s koje su svi duhovi fatamorgana
Prošli i budući, između noći i dana
I zrak je svjež, čist, neokaljan zlobom
Miriše poznatim, miriše tobom


Tu smo, iznad svih koji prijete
I više nismo dio ove planete
Svoju smo planinu stvorili sami
Prkosimo prolaznosti, prkosimo tami


Autor: Darko Balaš

Nebeski valcer...




Znaš, ovaj valcer u meni, nikad neće proći
Znaš, zamijeniti tebe, ni jedna neće moći
Ta melodija dvoje samo jednom spaja
Uz note od sudbine, zaplešimo do kraja

Znaš, prije, vrtjeh se u besciljnom krugu
Znaš, osmijehom svojim izgnala si tugu
Svi svemiri, bez njega, više ne postoje
Koraci do vječnosti, samo njim se broje

Znaš, čekao sam ljubav kroz snove dječaka
Znaš, gorjela je tobom moja zvijezda svaka
Sva sazviježđa života nazivah imenom tvojim
Sad napokon te imam, više noći se ne bojim

Znaš, ovaj valcer, sve je što oduvijek sam htio
Znaš, i u zagrljaju stranom, samo tvoj sam bio
Više ne plešem bez glazbe, na podijiu samoće
Zauvijek, budi mi partner, to samo nebo hoće

Autor: Darko Balaš

Tiho, tiše, najtiše...





Tiho, tiše, to moje srce piše
Skladbu što je uzdasi tkaju
Krhka je, nježna, ljubav ju riše
Nek samo je anđeli znaju

Tiho, najtiše, šapatom duše
Teče sa izvora od mašte
Napaja žedne, rastače suše
Pustinje pretvara u tople bašte

Tiho, no ipak srca je čuju
Stih joj je od snova
Zvjezde je sjajem kuju
U sva svitanja nova

Tiho, ja volim tako
Kada i šutnja pjeva
Nebeskim glazbalom lako
U tvoj se zagrljaj slijeva

Tiho, tu glazbu primaš
Sudba tebi ju nosi
Znaj da me zauvijek imaš
Ja uvijek osjećam tko si

Tiho, ti voliš tako
Nek' ne zna nitko
Skriveno, upijaš lako
Opojno, pjevanje pitko

Autor: Darko Balaš

Između jave i sna...




Tko si, zar vjetar što olujne kapi nosi?
Tko si, zar sam pramen u tvojoj kosi?
Tko si, zar sam prosjak što od Boga te prosi?
Tko si, oblak od suza il' svjetlo u jutarnjoj rosi?

Što je, zar tobom su satkane sve prave boje?
Što je, zar bez tebe ni sve druge ne postoje?
Što je, zar sudbinu tvoji osmijesi kroje?
Što je, dobijam li sreću il' gubim sve što je moje?

Odgovore jedino knjiga života zna
Traže ih svi koji vole, između jave i sna

Autor: Darko Balaš

utorak, 24. studenoga 2015.

Anđeo sudbine...

Je li zbog straha ili zbog boli
Čovjeku teško priznat' kako voli
Ili smo ljubav pretvorili u igru
Nevino lane prepustili tigru

Onom tmurnom, tamnom u nama
Što strahom svakog ostavlja sama
Zatvara srce u tamnicu samoće
Što i u gomili tumara, skriti se hoće

Zar je toliko teško otključati dušu
Pustiti vjetrove nek slobodno pušu
Čak i kad oluje bjesne u noći
Zatražimo ljubav i ona će doći

Živimo, volimo, nek' pukne, nek' boli
I ako treba, po rani pospimo soli
Čovjek je stvoren i nek' pjeva i nek' pati
Rođen za letenje i nikada ne mora stati

Postojali su mnogi, a rijetki živjeli
Glumili, kako bi se drugima svidjeli
Ja otvaram srce anđelu sudbine
Nek' voli, nek' pati, nek' se ka zvijezdama vine

Autor: Darko Balaš

nedjelja, 22. studenoga 2015.

Oaza bez vremena...




Ledeni snijeg navješćuje dugu zimu i tamu
Briga me, u oazi bez vremena, ja ljubim damu
Ponekad je tren važniji od cijeloga života
Ti djelići čarolije što ih skupljamo, oni su ljepota

I vežemo te biserne lance što čine cjeline
Čitavo putovanje niz tajnovite staze sudbine
Jedino oaze ostaju kad duge noći nas stignu
One su zaklon od sjećanja kad oluje se dignu

I briga me hoće li ostati samnom i sutra
Hoću li suzama plaćati sva nova jutra
Jedan sekund ljubavi života je vrijedan
Tko nikad volio nije, dočekuje snjegove bijedan

Briga me, u oazi bez vremena, ja ljubim damu
Zajedno, trajemo u vječnost, rastačemo tamu

Autor: Darko Balaš

subota, 21. studenoga 2015.

Te dvije riječi...





U dvije riječi stanem
Znaš, teško ih je reći
Kišom iz očiju kanem...
Što ne prestaje teći

Te dvije riječi teku
Iz duše do suze
Kaplju na postelju meku
Tu, ispod tvoje bluze

Šutim, a one postoje
Slutiš, čuješ im note
Našu sudbinu kroje
Mijenjaju živote

Jer jedino one vrijede
Njih samo srce čeka
Anđela pjesmu slijede
Što dolazi izdaleka

Život ih ispisa davno
Otkad ljubav postoji
U njih utka glavno
Što dva bića spoji

Zato ih predajem suzom
Usnama neće poteći
Na oltaru, pod tvojom bluzom
"Volim te"... one će reći

Autor: Darko Balaš

petak, 20. studenoga 2015.

Povedi me...



Povedi me, to možeš samo ti
Tamo, gdje čežnje stvarnosti kroje
Gdje jedno smo, spojeni
Svemiri se uzdasima broje

I nije važno kako i gdje
Dovoljni smo samo nas dvoje
Tu, gdje sve se sm'je
Ruše se granice...ne postoje


Ah, nebo nam udahnu želju
Nekada davno, u svitanje zore
Spajanje u božanskom veselju
Što u tren pobriše, sve noćne more


Povedi me, tamo gdje život se rađa
Kada se dvoje beskrajno vole
Neka nam ljubav bude kormilar i lađa
Gdje hridina nema, a zbilje ne bole


Autor: Darko Balaš

četvrtak, 19. studenoga 2015.

Samo jednom smrtnik dobije vilu...



Otkuda dolaziš, ti, prekrasni stvore?
Katkad se nebeska vrata otvore
I iz svjetlosti sazda se ljepota
Zauvijek pamti, kroz tisuće života

Oči su ti dragulji, nestvarni, bez cijene
Savršeni pokreti, sama esencija žene
Osmjehom dozivaš svjetove iz snova
Nikada obična, uvijek čarobna, nova

Iz tvog se smijeha sami anđeli rode
Naslućeni zagrljaji k bajkama me vode
Šaptanje je harmonijsko spajanje duša
Slatki zvuk violine što se samo jednom sluša

S tvojih usana nektar besmrtnosti pijem
Stvoriše te bogovi, ne znam je li smijem
Samo jednom smrtnik na tren dobije vilu
Hoću li uvrijediti samu nebesku silu?

Svemir je kolijevka što stvara čuda
Od kad' si stigla tvoja je magija posvuda
Ako treba, sudbi srcem plaćam
Hvala što postojiš, iskrenu ljubav ti vraćam

Autor: Darko Balaš

Do posljednjeg daha...



Jedino ja znam tko si
Jedino ja bdijem
Bježanje, k meni te nosi
Jedino ja smijem

Srce bez bola dotaknut'
Šaptati riječi od svile
Noćne more odmaknut'
Pokrenut' život kroz žile

Jedino ja, čekam ti korak
Na kraju svake staze
Izbrišem okus gorak
Kada te demoni zgaze

Gradim zaklon od kiše
Čuvam ono što jesi
Slušam dušu dok diše
Ne dam zlu da se desi

Jedino ja te volim
Čisto, bez imalo straha
Jedino ja te ne bolim
Do posljednjeg daha

Autor: Darko Balaš

srijeda, 18. studenoga 2015.

Jedino je ljubav uvijek u pravu....



Moje ognjište toplinom gori
Stani, opusti se, za tren odmori
Ovdje je zaklon od oluja
Cvijeće životom slobodno buja

Otvori mi vrata, ne boj se kiše
Povrijedit' te neće nikada više
Tvoja oaza te zauvijek čeka
Pustinja praznih je svjetove daleka

Davno sam nebu zakletvu dao
Otvorenih očiju pred svjetlost stao
Obvezao se na ljubav do kraja vremena
I kada je laka i kada je puna bremena

Moja te zakletva od izgubljenih čuva
Ponosna il' zgažena, ovdje uvijek si prva
Miruj, na rame nasloni mi glavu
Znaj, jedino je ljubav uvijek u pravu

Autor: Darko Balaš

Svo vrijeme svijeta....




Ah, mislim, proći će, još noći ove
Al' spokoja nema, duša te zove
I uvijek nekako se k tebi vraća
Zamrznutoj slici što se nemirom plaća

Istina, prođu i dani kako ne pomislim na te
Al' neke nebeske sile uvijek k tebi me vrate
Onim danima s rojem leptira u stomaku
Kad čekao sam te, strepio, brojio sekundu svaku

Znaš, katkad zaplačem gdje nikoga nije
Suzom potpišem poraz kao i davno prije
I čini mi se kako se sve prije trena zbilo
Svo vrijeme svijeta samo u tebe se slilo

Ah, mislim, proći će, još noći ove
Al' spokoja nema, duša te zove i zove
Naći će te tamo, gdje granice ne postoje
Srce čuva knjigu života, gdje su stranice tvoje

Autor: Darko Balaš

Tango...

 
 
 
I kada sam pogledao u nebo, kada sam tražio nešto iznad svog ovog sivila koje stanuje u očima izgubljenih, tamo sam vidio tvoje lice voljena moja, tvojim osmijehom smijale su se zvijezde i tvojim usnama ljubile su me dubine svemira. Znam, tamo gore, tamo gdje je sve moguće susrest ćemo se kada završe sve iluzije, tamo ćemo pobijediti prolaznost, tamo ćemo još jednom zaplesati onaj tango što su nam ga oteli odavno. No, i sada, ja osjećam tvoj obraz na svom ramenu, tvoja toplina struji prstima čvrsto isprepletenim u zagrljaju mašte. I plešem dalje, plešem kroz sva putovanja koja vode jedino k tebi. 
Naći ću te, negdje na kraju plesa, tamo, kada mi anđeo došapne: "Dame biraju, znaš, ovaj tango nikada ne prestaje".

Autor: Darko Balaš

ponedjeljak, 16. studenoga 2015.

Neka se drugi brinu...



Ostavi druge negdje daleko
Gledaj me, dodaj vatri još žara
Od milijuna, samo tebe sam ček'o...
Željo što opsjeda noći, duboka, stara

Dodaj i iskru, rukom na ruci
Nevidljivu nit što veže samoće
Tren još nek ginem u slatkoj muci
Onaj 'ko čeka, do raja do'će

Spaja nas čežnja, vapaj slobode
Nek' dodir raskine okove zbilje i hajke
Ukrotimo tren, on dođe i ode
Pusti nas noćas na stranice bajke

Neka se drugi za sutra brinu
Izgubimo sebe, zaboravimo sate
Nas anđeli vode u toplu dubinu
Neka nas nikad' više ne vrate


Autor: Darko Balaš

subota, 14. studenoga 2015.

Ja bit ću tu...




Kad sve drugo pođe po zlu
Ne brini, spavaj, ja bit ću tu
Kad u maglama nestanu svi
U tami, na svjetlu, trajemo mi

Kada te putevi odvedu daleko
Spokojna budi, jer čeka te ne'ko
Ako nas razdvoje pustinje tame
Sigurna budi, samo pomisli na me

Ja čut ću ti dušu duboko unutra
Ne brini, spavaj, mirno do jutra
Ratnik s dušom se ne predaje lako
Ja živim ljubav, jer moram tako

U besmislu zlobe ja imam tebe
Bez ljubavi ne znam, predajem sebe
Čuvam tu iskru što duše spaja
Ne dam je nikom do samog kraja

Kada nestanu anđeli čuvari
Ja čuvam osmijeh, onaj tvoj stari
Kada te nevolje pritisnu k dnu
Ne brini, spavaj, ja bit ću tu

Autor: Darko Balaš

petak, 13. studenoga 2015.

Neispričana priča....


Čuj me, gdje god sada bila
Gdje god te studen od mene skrila
Još tražim te u svakom kutku svijesti
I znam...jednostavno znam, opet ću te sresti


Godine su prošle, no ljubav stala nije
Još volim te, jednako kao i prije
U zori se rađaš, uvijek iznova nova
Pobjeći ne znam, ne želim, od čežnje zova


Samo ti traješ, sve drugo su sjene
Još uvijek, u noći, suza sama krene
Posveti taj moj oltar od samoće
Srce odbija drugo, jedino tebe hoće


Čuj me, vrijeme i prostor ne postoje
Sve što imam, još uvijek je tvoje
Neka ti nebeske ptice moju dušu donesu
I spoje je s tvojom, jer zauvijek, vezane su


Neispričana priča bez svršetka i kraja
Još uvijek nas istim, sudbe perom spaja
U kostima znam kako nas još uvijek čeka
Zajednička, čarobna u sutonu, obala daleka

Autor: Darko Balaš

Dvije žene....



Volim taj tvoj skriveni dio
Tu divlju vatru u tebi
Nitko ga taknut nije smio
Kako opržen bio ne bi

Taj oganj krotim vodom života
Suzom što iskrena na srce kane
Za me je i plamen ljepota
Nek' izgorim, kad vrijeme stane

Samo jednom buktinje plamte
Onako, kad dušu spale
Jedino one se zauvijek pamte
Sve dok kazaljke ne budu stale

I nek nisi samo nevino lane
Znam da i njega u tebi ima
Savršena slika bez mane
Što zauvijek se za srce prima

Dvije žene, a jedna sudbina
Obje me zarobljena drže
Prva orkan, druga bonaca fina
Nek' me miluju i nek' me prže

Autor: Darko Balaš

četvrtak, 12. studenoga 2015.

Kuća za dvije duše....



Pustit ću ljubav večeras, nek mi vodič bude
Negdje, daleko od ovih obala samoće
Kroz puteve što nose nepoznate ljude
Tamo, gdje ćeš doći, gdje me nebo hoće

I ti putuješ tamo, niti sudbine te vode
Srest ćemo se jednom, kada svemir bude htio
Jedino je ljubav kompas do slobode
Kuće za dvje duše što život ju je skrio

Znam, uvijek nam se čini još korak daleko
Još samo kada stanu jesenje kiše
Jezero od suza kad preplovimo preko
Izgubljenih staza biti neće, nikad više

Pustit ću ljubav večeras nek srce ti traži
Naći će ga opet kao davno prije
Čuvaju ga anđeli na nebeskoj straži
Kuća za dvje duše još nestala nije

Autor: Darko Balaš

srijeda, 11. studenoga 2015.

Mala noćna poruka 5....





Anđele, moraš znati kako uvijek samo tebe nosim zajedno sa svakim korakom, čuvam te u svom srcu i kako ono uporno kuca u tvom smjeru i za te svira note, uvijek nježne i uvijek pune želje dati ti snage za novi dan. Svaki taj otkucaj samo za tebe, treba biti tvoj i samo tvoj osobni podsjetnik kako život nije samo teška sudbina trenutnog kaveza nevolje i svih besmisla s kojima se moraš nositi kroz dan, koji je tako običan svima drugima. Nikada neću to dopustiti nama. Nikada to neću dopustiti sebi. Jer, kada se skinu sve koprene civilizacije i kada spadnu sve maske poslova, moranja, traganja i odrađivanja, duboko tamo u pozadini, uvijek ostajemo mi, uvijek ostaje ta nevidljiva nit koja nas veže ljubavlju, iako smo nekada svjetove daleko. Znam koliko ti znači moja ljubav i želim te uvijek podsjetiti na nju, s razlogom da iz nje crpiš snagu za sve ono negativno što ti život svakodnevno nanese na put.
I u trenutcima kada ti je teško i ne znaš kako dalje, znaj kako postoji čovjek koji će pisati bajke samo za tebe, dok god ti to budeš trebala i željela. Moraš duboko unutra nositi dvije žene, obje prelijepe, obje ponosne, no neka jedna bude sva snaga svemira koju drugi žele vidjeti, a druga neka ostane nježna djevojčica koja otvara vrata djetinjstva jedino onima koji se nisu zaboravili igrati, koji nisu zaboravili slobodu bezbrižnosti. I samo se nasmij krajem tih tvojih prelijepih usana i šapni sebi, negdje gdje te nitko neće vidjeti: "Zablude su samo zablude. Ja znam što znači biti voljena i doživjela sam iskrenu ljubav, samo za sebe. Ja sam bogata, ja sam neslomljivo snažna jer znam kako me netko voli za ono što doista jesam. Netko tko me nikada ne bi izdao i nikada iznevjerio, bez obzira kako se osjećam, bez obzira jesam li urešena poput filmske zvijezde ili sam sklupčana i jecam od boli". To je ono što ti mogu dati dok to budeš željela. I ništa više. Kada me naizgled nema, ja predajem ti sve ono što jesam i na tvojoj sam strani.
Zauvijek.

Autor: Darko Balaš

utorak, 10. studenoga 2015.

Otisci želje...

Kad bih birao između života i smrti
Kada bi svemir prestao da se vrti
Opet bih samo tebe ponio u krvi
Predao vječnosti naš poljubac prvi

Kroz njega, dvije duše su se takle
Pobijedile razum, tlo nam izmakle
U njemu, napokon, bili smo jedno
Spajanjem imali sve što je vrijedno

Volim ga, čuvam, ne dam da ode
K njemu me vile beskraja vode
U srcu više ništa drugo ne postoji
Samo ti otisci želje, zauvijek tvoji

Autor: Darko Balaš

ponedjeljak, 9. studenoga 2015.

Ljubav izvan vremena...




Nosila je zvijezdu u oku
I tajnu nemirne noći
Ispuni dječačku čežnju duboku
Ja... ja znao sam da će doći

Ljubav izvan vremena
Oduvijek ovdje je bila
Sanjah je odmalena
U dahu prvom se zbila

Tragah za licem žene
Kroz svaki korak puta
Vidjeh joj oči snene
U jutra zlaćano žuta

Jest, obećanje sam dao
Dječaku koji bajku snuje
Što maštom ljubav je krao
Iz samog srca oluje

U oku trag zvijezde prepoznah
Rođene davno u želji dječaka
U njenom dodiru doznah
Koliko pogrešna bila je svaka

Autor: Darko Balaš

nedjelja, 8. studenoga 2015.

Od prosjaka princ....


Kao plamen u sumraku, nadu mi šalješ
Kroz pogled slutim, sva mi se daješ
Sanjam na javi ta sretnija jutra
Dolaze, tu su, s tobom u sutra

Bauljam ka tebi kroz oblake dima
Među stotinama drugih, jedino tebe ima
Sve što sam znao nestaje u trenu
Shvatih, duboko, nađoh pravu ženu

Ljudi što plešu samo su sjene
Glazba je spojila tebe i mene
U sekundi, gospodar sam nebeske sreće
I jednostavno znam, nikad' nestati neće

Čekao sam te, kroz vjetrove samoće
Prestao vjerovat' kako ljubav doć' će
Lutao sam kroz dane bez smisla
Duša u meni u gorčinu se stisla

Ipak, negdje u daljini čuh zvuk violine
I note od srebra, čarobne, fine
Pomislih, ljubavna pjesma daleko svira
Skrivena si za me, to srce ne da mi mira

No, sudbine pjesma spoji dvoje u tren
I dovoljan je samo kratak dodir njen
Od prosjaka princ kroz pogled jedan
Nebo ga šalje, života je vrijedan

Autor: Darko Balaš

Postoji jedino ljubav...



Taj jedan tvoj dodir, taj trenutak kada sve nestane i sunovrati se negdje daleko, negdje kamo ne mogu stići sva ona beznačajna besmisla kojima robujemo. Učili su nas, odvojili nas od same esencije pripadanja, ispraznili čarobnu fontanu svjetlosti s kojom smo došli u ovu stvarnost da bi ju učinili nestvarnom, nestvarnom od naše zajedničke energije koja spajanjem gradi svjetove zaštićene od vremena.
Zatvorili su nas u ljušture od samoće, isprazne točke na statističkim tablicama moćnika koje nam propisuju kako živjeti, kako lutati bespućem materijalizma u konstantnoj potrazi za ispunjenjem one duboke praznine koja vrišti otuđenjem među milijunima nepoznatih lica, tako različitim, a tako sličnim našima. Postavili pravila za uspjeh, postavili granice koje ne smijemo prijeći, propisali ograničenja za ljubav. I povećali prazninu u nama do oceana besmisla u kojem se više ne prepoznajemo. Ne vidimo svjetlost zbog koje smo stvoreni.
A jedan, taj, tvoj dodir dovoljan je za vječnost. On svojom magijom rastvara pravila i zakone u bezlične mjehure privida, jer oni to doista i jesu, lažni. Taj, jedan tvoj dodir, jedina je istina koja može ispuniti prazninu, kroz njega doista i pripadamo jedno drugom. I sve laži više ne postoje. 
Postoji jedino ljubav...

Autor: Darko Balaš

Ratnik...


Ne može se slomiti neslomljivo, ono traje do beskraja
Zalud podiže se oganj, kad ljubav snagom sudbe spaja
Kroz pakao ću proći, suzama ću gasiti vatre do raja
Oružje mi vjera, sazdan mi je mač od nebeskog sjaja

Njime tmine sječem, odlučnost mi skovana u čelik
Srcem nada tuče, i plamen od želje, do zvijezda velik
Ne mogu te skriti kradljivci života, nit obmane, nit boli
Neslomljiva je volja ratnika s dušom, kada silno voli

Zakletva me vodi, još ona, što davno sam je tebi dao
Kako naći ću te opet, čak i kad bi pred sumnjama pao
Ako otmu mi te ljudi, ako posustaneš pred laži
Znaj, predaje nema, istine vitez kroz njih te traži

Pregazit ću puteve od trnja, oni vode do tvoje kule
Srušit ću je melodijom tajnom, iz čarobne frule
Ljubavi sam ratnik, frula mi je srce što pjeva tebi
Krenuo sam, stazom obećanja, i više nikad stao ne bi

Ne može se slomiti neslomljivo, ono traje do beskraja
Zalud podiže se oganj, kad ljubav snagom sudbe spaja

Autor: Darko Balaš

Trgujem dušom za snove...


Kad ostaneš sama u noći
Poželi me, i ja ću doći
Kada te uplaše sjene
Sjeti se...sjeti se mene

Još te kao zakletvu nosim
Još te od neba prosim
Trgujem dušom za snove
Svaki se tvojim imenom zove

Kad čežnje ne mogu proći
Poželi me, i ja ću doći
Neće me vidjet čuvari
Znam put, onaj, naš stari

On do tvojih tajni vodi
Do maštanja o slobodi
Njime sam te čuvarima krao
Samo pogledom, sve ti dao

Kad misliš kako neću moći
Poželi me, i ja ću doći
Čuvam te kroz daljine
Bdijem, dok vječnost ne mine

Autor: Darko Balaš

srijeda, 4. studenoga 2015.

Zauvijek daleka...





Besramna laž
Tvoja je draž
Smrtonosna zamka
Ljubavi nit' plamka

Plijen ti je lak
Svladan, čeka znak
Pogled davanja
Nemir prije spavanja

Znaš to lako
Stvorena si tako
Kazna samog neba
No, plijen te treba

Svjetlo leptiru slijepo
Pogubno, al' lijepo
Duša sagori
Pakao otvori

Igraš do kraja
Dama punog sjaja
Otrov bez milosti
Gospode...oprosti

Žudnje sam rob
Tvoj osmijeh je grob
Pustoš me čeka
Ti, ah...ti, zauvijek daleka

Autor: Darko Balaš

utorak, 3. studenoga 2015.

Lutkar...


 Nečujno, i od nebeske suze padam tiše
Dokle to sudba prstom zakletve seže
Kad pomislim: "Neću!", tad te volim još više
Tko je taj lutkar što me koncima veže?

Nekako, uvijek te sretnem u knjizi života
Kad uvjeren sam kako konci sad drugog stežu
U ponor me surva ta..."TVOJA" ljepota
Iznova lutkar zatvori izlaz, splete mi mrežu

Imam li izbor, il' tlapnje o slobodnim snima?
Bira li čovjek stopu svog zemaljskog puta?
Nekako, i kad ne želim , na svakoj te ima
Za mene vječnost, za lutkara minuta

Tko je taj lutkar što duše nam spaja
Vidi li obzor i kad nama skriju ga tuge
Njegovu igru moram slijedit' do kraja
Nebeske suze su za te, nikada za druge

Autor: Darko Balaš

ponedjeljak, 2. studenoga 2015.

Vremena bez smisla...




Koliko mi je potrebna ta ljubav tvoja
Svojom snagom izbriše ovaj svijet bez boja
I zovem ju kada te trebam kao vodu
Neka sve sjene zauvijek dovraga odu

Nas istkane niti sudbine vežu
I zalud ih trgaju, čupaju i režu
Jer postoji nešto jače i od vremena i od ljudi
To je taj naš kutak spasa, u njemu budi

Bilo gdje, u ovim vremenima bez smisla
Moja duša svom snagom uz tvoju se stisla
Tu, u našom kutku spasa, još anđeli postoje
Dopustit neće nek' drugi živote nam kroje

Koliko mi je potrebna ta ljubav tvoja
Kad vratim se kući iz beskrajnog boja
Protiv svih koji je žele zgaziti zlobom
Branim je anđelom svojim, branim je tobom

Autor: Darko Balaš

nedjelja, 1. studenoga 2015.

Ratnik ljubavi...





Dugo je stajao, potpuno sam pognute glave, kada je nestala, ostavivši ga ledenom zagrljaju očaja koji je ćutao kao osudu bogova dok je s težinom koju samo on pozna pokušavao uhvatiti spasonosni dah za samo još jedan otkucaj srca, samo još jedan energetski impuls koji će ga ostaviti na životu. Borio se za njenu ljubav snagom koja je izvirala iz same njegove duše, svladavao svaku prepreku koju im je okruženje nametalo bezosjećajnim sponama predrasuda i plaćao nemilosrdnim satima samoće za svaki tren proveden zajedno. Jer da, volio ju je dubinom koja ne može biti izmjerena nikakvim stihovima pjesama i ne može biti opisana niti jednom, siromašnom rječju prošlih, sadašnjih niti budućih ljubavnika. Utkao je u samo svoje biće svaku, nevjerojatno prelijepu crtu njena lica i nosio ih kao zastavu pobjede ljubavi kamo god bi ga odnijeli koraci sudbine i isprala plima valova života. Strujala mu je žilama nošena do svake stanice tijela i činila neizostavni sastojak za svaki novi impuls njegovog organizma u istoj mjeri potrebna kao i krv, kao i kisik, kao i svemirska energija koja čovjeka čini cjelinom.
A on je položio zakletvu vjernosti i održavao ju čvrstinom koja se može pronaći jedino u tajnovitim kodeksima samurajske znanosti o časti koju nazivaju Bušido. Svaki njegov dah bio je stih kojim je proslavljao svaki i najmanji trag osmjeha koji mu je uputila ukravši ga energiji kreacije samog stvoritelja kada je tkao nevjerojatno lijepe strune svemira, a svaka njegova misao bila je početna rečenica poeme o ljubavi kojoj je nedjenuo samo njeno ime. Oh, nemojte pomisliti kako je to bila opsesija nezdravih temelja koja guši i lomi sve pred sobom i koja je nju činila zarobljenikom. On ju je jednostavno volio i sama ta ljubav bila mu je dovoljna nagrada, dovoljan razlog za još jedno čekanje kada će je ponovno ugledati i kada će svemir ponovno biti savršeno mjesto u kojem duša osjeća jedino radost i gdje je potpuno slobodna od svih okova svijeta koji prestaje postojati udaljen i uklonjen samo jednim njenim pogledom što u sebi nosi sam izvor svjetlosti.
A vrijeme, taj hladni sudac koji svakom sekundom donosi presudu prolaznosti, nestajalo je pretvoreno u samo jedan očaravajući trenutak topline, koji je kao eliksir vječne mladosti pio s njenih poluotvorenih usana. I svaka ta kap nježnosti pretvarala se u nezaustavljivu bujicu odlučnosti kojom je pobjeđivao sve duge sate čekanja, ljudsku glupost i nerazumijevanje esencije postojanja, čak i samog suca vrijeme jer je njen poljubac bio vremeplov koji je putovao baš svaki put u bezbrižne i duge sate djetinjstva kada je poljubac još uvijek nedosanjani san u razbuktaloj mašti dječaka.
Takva je bila njegova ljubav. Takva je bila njegova zakletva njoj i samome sebi. A onda je nestala...
Stojeći još uvijek na mjestu i dalje potpuno sam dok mu je dah odlazio negdje daleko iznad krovova ulice materijalizirajući se u sivu koprenu magle koju stvara hladnoća i nestajao u noći daleko tamo prema sitnim treptajima zvjezdanog neba, napokon je podigao glavu. Jedna suza kristalizirala se u rubu njegovog oka i skliznula mu niz lice poput meteora bljesnuvši u tami dok se u njoj ogledala svjetlost ulične svjetiljke i nestala na tamnom betonu pločnika. U očima mu se ogledao sjaj nebeskog svoda izmješan sa vlažnom materijalizacijom tuge čiji je izvor sama duša, a usne se razvukoše u samo blagi trag osmjeha, blagi nagovještaj budućnosti.
Da, ovdje stoji ratnik, ovdje stoji onaj koji je sve što ima položio za ljubav. I sama ta činjenica u svjetu ispraznosti i hladnog materijalizma dovoljan je melem koji će zacijeliti ranu koja je duboka, ali ne i smrtonosna. Voljeti, ako je to i samo jedan tren, dovoljan je razlog dolaska na ovaj planet, vrijedniji od tisuća godina mržnje i besmislenog natjecanja za moći. A on zna što je to voljeti, on zna koje je to oružje koje je dobio na poklon samim svojim rođenjem. On zna koji je to ključ koji će otvoriti zaključana vrata srca onih koji spavaju i koji su zaboravili.
Taj ključ je ljubav. I kada je učinio prvi korak, on je bio nesiguran, krhak kao prvi koraci djeteta koje tek uči hodati i instinktom traži sigurni oslonac majčinih ruku. Osmjehnuo se dok mu je pogled bljesnuo pobjeđujući nelagodnu tminu noći. Oslonac je on sam, oslonac je u njegovoj časti i u srcu koje umije voljeti. Svaki sljedeći korak bio je sve čvršći i odlučniji. Stazom života korača borac. Stazom života korača ratnik. Ratnik ljubavi.

Autor: Darko Balaš