srijeda, 11. studenoga 2015.

Mala noćna poruka 5....





Anđele, moraš znati kako uvijek samo tebe nosim zajedno sa svakim korakom, čuvam te u svom srcu i kako ono uporno kuca u tvom smjeru i za te svira note, uvijek nježne i uvijek pune želje dati ti snage za novi dan. Svaki taj otkucaj samo za tebe, treba biti tvoj i samo tvoj osobni podsjetnik kako život nije samo teška sudbina trenutnog kaveza nevolje i svih besmisla s kojima se moraš nositi kroz dan, koji je tako običan svima drugima. Nikada neću to dopustiti nama. Nikada to neću dopustiti sebi. Jer, kada se skinu sve koprene civilizacije i kada spadnu sve maske poslova, moranja, traganja i odrađivanja, duboko tamo u pozadini, uvijek ostajemo mi, uvijek ostaje ta nevidljiva nit koja nas veže ljubavlju, iako smo nekada svjetove daleko. Znam koliko ti znači moja ljubav i želim te uvijek podsjetiti na nju, s razlogom da iz nje crpiš snagu za sve ono negativno što ti život svakodnevno nanese na put.
I u trenutcima kada ti je teško i ne znaš kako dalje, znaj kako postoji čovjek koji će pisati bajke samo za tebe, dok god ti to budeš trebala i željela. Moraš duboko unutra nositi dvije žene, obje prelijepe, obje ponosne, no neka jedna bude sva snaga svemira koju drugi žele vidjeti, a druga neka ostane nježna djevojčica koja otvara vrata djetinjstva jedino onima koji se nisu zaboravili igrati, koji nisu zaboravili slobodu bezbrižnosti. I samo se nasmij krajem tih tvojih prelijepih usana i šapni sebi, negdje gdje te nitko neće vidjeti: "Zablude su samo zablude. Ja znam što znači biti voljena i doživjela sam iskrenu ljubav, samo za sebe. Ja sam bogata, ja sam neslomljivo snažna jer znam kako me netko voli za ono što doista jesam. Netko tko me nikada ne bi izdao i nikada iznevjerio, bez obzira kako se osjećam, bez obzira jesam li urešena poput filmske zvijezde ili sam sklupčana i jecam od boli". To je ono što ti mogu dati dok to budeš željela. I ništa više. Kada me naizgled nema, ja predajem ti sve ono što jesam i na tvojoj sam strani.
Zauvijek.

Autor: Darko Balaš