subota, 28. studenoga 2015.

Na vrhu svijeta...

 



Još jedino tvoj osmijeh traje
Na vrhu svijeta, novu snagu mi daje
Za još jedan korak, kad stalo je sve
Jedino ti, put si do istine

I baš me briga za pakao i raj
Srećo, trebam te, u krvi to znaj
Cijeli ovaj svijet iluzija je praznine
Ako tebe nema, na vrhu planine


One, s koje su svi duhovi fatamorgana
Prošli i budući, između noći i dana
I zrak je svjež, čist, neokaljan zlobom
Miriše poznatim, miriše tobom


Tu smo, iznad svih koji prijete
I više nismo dio ove planete
Svoju smo planinu stvorili sami
Prkosimo prolaznosti, prkosimo tami


Autor: Darko Balaš