subota, 28. studenoga 2015.

Tvoj miris na jastuku...




Ne postojim, ne postojim više
Netko drugi našu priču piše
Jedino tvoj miris na jastuku
Kao da si tu, držiš me za ruku

Odlazim u ništavilo i rađam se s njime
Svako jutro, on šapće tvoje ime
Nikada iz mene nestati neće
Dok sjenke se prikradaju i postaju veće

I kroz dan ga nosim, jeku prošlih vremena
Zalud su sve obmane, zalud druga žena
Vjerno, poput sudbine, na putu me prati
Neću, ne želim, prolaznosti ga dati

Ne postojim, ne postojim više
Prokleta je laž kako vrijeme zaborave riše
Jednom kad' se predaš, zauvijek traje
Tvoj miris je tu, na jastuku, život mi daje

Autor: Darko Balaš