utorak, 3. studenoga 2015.

Lutkar...


 Nečujno, i od nebeske suze padam tiše
Dokle to sudba prstom zakletve seže
Kad pomislim: "Neću!", tad te volim još više
Tko je taj lutkar što me koncima veže?

Nekako, uvijek te sretnem u knjizi života
Kad uvjeren sam kako konci sad drugog stežu
U ponor me surva ta..."TVOJA" ljepota
Iznova lutkar zatvori izlaz, splete mi mrežu

Imam li izbor, il' tlapnje o slobodnim snima?
Bira li čovjek stopu svog zemaljskog puta?
Nekako, i kad ne želim , na svakoj te ima
Za mene vječnost, za lutkara minuta

Tko je taj lutkar što duše nam spaja
Vidi li obzor i kad nama skriju ga tuge
Njegovu igru moram slijedit' do kraja
Nebeske suze su za te, nikada za druge

Autor: Darko Balaš