Moje ognjište toplinom gori
Stani, opusti se, za tren odmori
Ovdje je zaklon od oluja
Cvijeće životom slobodno buja
Otvori mi vrata, ne boj se kiše
Povrijedit' te neće nikada više
Tvoja oaza te zauvijek čeka
Pustinja praznih je svjetove daleka
Davno sam nebu zakletvu dao
Otvorenih očiju pred svjetlost stao
Obvezao se na ljubav do kraja vremena
I kada je laka i kada je puna bremena
Moja te zakletva od izgubljenih čuva
Ponosna il' zgažena, ovdje uvijek si prva
Miruj, na rame nasloni mi glavu
Znaj, jedino je ljubav uvijek u pravu
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar