nedjelja, 8. studenoga 2015.

Od prosjaka princ....


Kao plamen u sumraku, nadu mi šalješ
Kroz pogled slutim, sva mi se daješ
Sanjam na javi ta sretnija jutra
Dolaze, tu su, s tobom u sutra

Bauljam ka tebi kroz oblake dima
Među stotinama drugih, jedino tebe ima
Sve što sam znao nestaje u trenu
Shvatih, duboko, nađoh pravu ženu

Ljudi što plešu samo su sjene
Glazba je spojila tebe i mene
U sekundi, gospodar sam nebeske sreće
I jednostavno znam, nikad' nestati neće

Čekao sam te, kroz vjetrove samoće
Prestao vjerovat' kako ljubav doć' će
Lutao sam kroz dane bez smisla
Duša u meni u gorčinu se stisla

Ipak, negdje u daljini čuh zvuk violine
I note od srebra, čarobne, fine
Pomislih, ljubavna pjesma daleko svira
Skrivena si za me, to srce ne da mi mira

No, sudbine pjesma spoji dvoje u tren
I dovoljan je samo kratak dodir njen
Od prosjaka princ kroz pogled jedan
Nebo ga šalje, života je vrijedan

Autor: Darko Balaš