U našem svemiru sami...

Slobodna, u noći, predaješ se tami...
Ti i ja, u našem svemiru sami...
Osjećam ti dušu u polumraku,

Miris lavande pleše u zraku.

Nisam tu kako bih oteo tijelo,
Želim ono što jesi, potpuno, cijelo.
Svaki trag svjetlosti i topline,
Iskru spajanja što u mraku sine.

Ne boj se, meni možeš sve reći,
Šapnuti tiho što te vodi ka sreći,
Ne brini, naše tajne skrivaju sjene,
Sruši strahove, vjeruj u mene...

I stvarat ćemo priču, potpuno novu,
Poslati svjetlost zvjezdanom krovu,
Prepustiti svijet tragi-komičnoj drami,
Ti i ja, u našem svemiru sami....

Autor: Darko Balaš