subota, 12. ožujka 2016.

Opsjednut tobom....



Tek kada sam dohvatio led rukama promrzlim, golim
Tek tada, kad' su me zameli snjegovi, shvatih koliko te volim
Šibaju me vjetrovi, u meni traje nečujni urlik zime
Negdje, daleko, u maglenoj daljini, sudbina šapuće tvoje ime

O Bože, zar umrijet ću još jednom ove uzburkane noći
Kroz oluju ranjene duše, sa sanjanim sinom, opet ćeš doći
Što je taj led, nego ova prokleta samoća bez tebe
I glasni vrisak sjećanja što na dnu srca ujeda, grebe

Podari mi mir, ti anđele vječnosti što uvijek bdiješ
Izbriši svoje tragove, prekrij ih snijegom koji suzama viješ
Ja moram dalje ljubavi, još je predamnom puta
Odlazi, ne dolazi više, predugo traje samo jedna minuta

Znam, pustit me nećeš, sam sebe činim robom
Znam, biram sam umrijeti zameten, opsjednut tobom
Autor: Darko Balaš