nedjelja, 6. ožujka 2016.

Rijetke ptice...


I neka me odnesu vjetrovi tragači
Tamo, gdje spajaju se nebo i duga
Nek' šapnem ti koliko mi naše vrijeme znači
I kako te nikada ne može zamijeniti druga

Letjet ću s pjesmom do kraja svijeta
Možda ti srce takne nota moje duše
Daljine nit' magle, ništa mi ne smeta
Zastani malo, čuj me u vjetru što sjećanjem puše

Tu sam, još trajem, na obzoru tražim ti lik
Ptica sam bez jata što preleće planine
Zastani malo, u srcu čut ćeš moj krik
Što nadjačava oluje kad silna munja sine

I neka ti osmijeh poteče niz lice
Voljeli smo se melodijom što svemir ju piše
U vječnosti gnijezdo grade samo rijetke ptice
Zajedno, lete u beskraj i kada nema ih više

Autor: Darko Balaš