Knjižara bajki.....

I sam svijet, do tada siv, bezličan i neprivlačan, kao rezultat igre božanskog stvaranja koje ljudi jednostavno više ne vide u bezumnoj utrci za sigurnošću, za koju misle kako će im uvijek dati netko drugi i u bolesnoj želji za uvijek više i više materijalnoga; postajao je pjesma ispunjena vedrinom kada ga začaraju čarobni kristali tih, tvojih očiju. Jednom davno i u mom svijetu izblijedjelo je sivilo, kada ga je prvi put obojala duga tvog osmijeha, za tebe običnog, svakodnevnog, a za mene izvora same esencije ženstvenosti, koja me ostavila potpuno izgubljenog u prostorima knjižare što se iznenada, nekim čudnim plesom života, pretvorila u mjesto koje čuva uspomenu na taj vanzemaljski osmjeh čak i sada, kada uvijek iznenada usporenim korakom, prođem kraj nje. Tada, u tih nekoliko sekundi prolaska i moje lice ozari osmijeh koji bezglasno uputim u tvom smjeru, iako možeš biti i svemire daleko, zaboravljajući koliko naši zajednički osmjesi mjenjaju ne samo nas, već i svakoga onog tko je tada tu i nesvjesno osjeća koliko pripadamo zajedno. I mijenjamo cijeli svijet.
Prođem tada i nastavim, obogaćen potvrđenim sjećanjem na vilinsku ljepotu tvoga lica, koje me još dugo prati do samog kraja puta. I još dugo, onaj osjećaj duboke svrhe i neprolaznosti, lebdi negdje u nedorečenoj blizini, ispunjen tobom kao da vrijeme uopće ne postoji, kao da si i ti u našoj knjižari ostavila samu esenciju sebe.
Iako si daleko i tada toga nisi svjesna, okrenuta putevima vlastitog života sa svim svojim čudnim skretanjima i stranputicama, svjetlost tvojih očiju čini i moje ljepšima jer odražavaju sjećanje na trenutke kada su se ogledale jedne u drugima. I ja sam bogatiji za taj odraz jer sam vidio ono što je najljepše i utkao to u vlastitu ljepotu. Zauvijek. Ženu čiji unutarnji sjaj ne mogu pomutiti nikakve prolazne gadosti ljudskog neznanja i neprepoznavanja onoga što je jedino vrijedno. Taj tren, kada duše prepoznaju jedna drugu i traju zajedno, iako vremena i prostore daleko. 

Sjaj i dalje, sjaj uvijek kada to budeš mogla, jer tada svijet postaje mjesto beskrajne čarolije. 

A knjižara... ona je bajka u kojoj stanuje moja duša, tražeći te u pričama na stranicama knjiga....

Autor: Darko Balaš