Nestvarna....

Već dugo ti ne mogu reći koliko te želim
Ratujem sa sobom, na dvije duše se dijelim
Jedna razum traži, želi pobjeći što dalje
Druga srce sluša, kroz svemire čežnju ti šalje

Ne postoje svemiri u kojima mogu se skriti
Prazni su, nestvarni, ako u njima ne stanuješ i ti
Tijelo te traži, razum, svaka misao i želja
Neke neznane dubine, bez kojih nema veselja

Već dugo stanuješ negdje na rubu svakog sna
Koliko god bježao, sve u meni istinu zna
Pokušavam, grebem, vrištim iznutra
Preživjeti noć, dočekati jutro, krenut' u sutra

Al' želja poput osude anđela traje...i traje
Samo jednom se srce na dlanu daje
Tu ne mogu ništa, zauvijek moja si vila
Nestvarna, al' postojiš, od malena sanjana bila

Eh, ne nestaješ, tu si, čežnjo neslomljiva, čvrsta
A ja sam samo leptir, što gine na vršku tvog prsta

Autor: Darko Balaš