srijeda, 20. siječnja 2016.

Nikad više cijeli....



Još sve buktinje samo tobom gore
Još me sjećanja čežnjama more
Zapalila si vatru što srcem mi plamti
Još atom svaki samo tvoj dodir pamti

U noćima mi jastuk tvoje ime šaputa
Bez tebe ni u snu ne vidim kraj puta
Još oganj vreline svaku zvjezdu pali
Poput vilenjaka iz bajke, čaroliju smo znali

Gorjeli smo plamom sunca vrelog ljeta
Što od dana do noći nad sudbinama šeta
Mi oteli smo svjetlo, ukrotili ga sebi
Do vječnosti kraja nikad vratili ga ne bi

Samo da si ostala tu, samo dušom znala
Kako zvijezda je zbog nas sa nebesa pala
Još bi nam sjaj vatre blistao kroz tame
Ovako, sagorio je komet što ga svemir stvori za me

Bojimo se bljeska koji stvara uzdah vreli
Bez njega smo pola, nikad više cijeli

Autor: Darko Balaš