Ubili smo ljubav...

Ubili smo ljubav, srećo, jesmo li sami ili je kriv drugi neko
Tko će ga znati, možda je suđeno tako, u beskraju, daleko
Sve ljubavi prave s olujom stignu i nestanu negdje iza duge
A naša isto, potražit će nebo, tamo, gdje odlaze i sve druge

I kad bi se rodio opet, žalio ne bi, što sam te oblaku krao
Suncu uzeo svjetlo, kiši oteo kapi, anđelu zakletvu dao
Dušu svoju nebesima puštam, za samo jedno sutra
U kojem sanjat ćeš samnom, ostati moja, do ranog jutra

Ja moram dalje, vremena za nas nema, potrošismo snove
Nek nosi me vjetar, sad kad te nije, u zaludne krajeve nove
Možda je odluka božja, nek' tražim te kroz neke druge kiše
Tko će ga znati, možda je suđeno tako, u vječnosti piše

Ubili smo ljubav, srećo, jesmo li sami ili je kriv drugi neko
Tko će ga znati, možda je suđeno tako, u beskraju, daleko

Autor: Darko Balaš