Vječnost....

  Nema žaljenja, nema ni štete
Mi više nismo dio ove planete
Letimo svemirom daleko od svih 

Nismo dio gomile, bježimo od njih

Postoji li zauvijek, ono je sada
U našem kutku, na rubu grada
Dok mnogi lutaju tražeći u snu
Ja svrhu imam, kad si kraj mene, tu

Znam, gubili smo i dobijali
Gorko plakali i svemu se smijali
Jednostavan život, kao i svi drugi ljudi
Vječnost je, samo kraj mene budi

Stisak ruke i dodir topline
Jedino on ostaje kad sve drugo mine
Napolju hladni vjetrovi pušu
Sanjiva, pogledaj me, ugrij mi dušu

Autor: Darko Balaš