ponedjeljak, 18. siječnja 2016.

Vječnost....


  Nema žaljenja, nema ni štete
Mi više nismo dio ove planete
Letimo svemirom daleko od svih 
Nismo dio gomile, bježimo od njih

Postoji li zauvijek, ono je sada
U našem kutku, na rubu grada
Dok mnogi lutaju tražeći u snu
Ja svrhu imam, kad si kraj mene, tu

Znam, gubili smo i dobijali
Gorko plakali i svemu se smijali
Jednostavan život, kao i svi drugi ljudi
Vječnost je, samo kraj mene budi

Stisak ruke i dodir topline
Jedino on ostaje kad sve drugo mine
Napolju hladni vjetrovi pušu
Sanjiva, pogledaj me, ugrij mi dušu

Autor: Darko Balaš