Kristina....

Postoji bajka, neispričana, fina
To tvoje usne su, Kristina
Na njima prelijepa čarolija spava
Tvoje usne su ljubav, jedina, prava

Kad otvore se, nestaje svijeta
Samo zemlja magije, za mene sveta
Spajanjem, život niz vene poteče
Ne postoji ništa, ti, ja i veče'

Odjednom, stvori se nestvarna bina
Na njoj plešemo u beskraju, Kristina
Spojeni, stvorimo jedno gdje bilo je dvoje
Mmm...pamtit ću zauvijek te usne tvoje

I traje taj ples dok zvijezde ne zgasnu
Uz glazbu duša, neponovljivu, strasnu
Kristina, siguran nisam dal' stvarno si tu
Il' zarobljenik sam mašte, nestao u snu

Autor: Darko Balaš