subota, 9. siječnja 2016.

Suđena zora....


Pitam se, hoćeš li znati kako sanjam
Jednom, kada prođe sve ovo
Kako ti kosu s čela sklanjam
Jer, za mene, niti ne postoji ništa novo

Znam, bit ću stranac nakon dugog putovanja
Jedan u nizu što su te nakratko dotakli
Vjeruj, ljubav vremenom ne postaje manja
Nakon svega, od maštanja svojih, nismo se makli

Ja htio sam luku, ti široke pučine i oceane
Priču sam snio sa sretnim svršetkom
No, u svakoj priči jednom smrtno te rane
Nestala si, odlutala negdje za drugim početkom

Pitam se, hoćeš li znati koliko te trebam
Jednom, kada se umoriš od maštanja i mora
Još uvijek sam tu da srce ti predam
Kad' napokon svane, ta naša suđena zora

Autor: Darko Balaš