Sjeti se...

Sjeti se, dlana mog na obrazu, molim te, još počiva tamo
Sjeti se, kako tražio je dom na tvom licu, još jedan tren samo
Ćutim ga i sada, dok prazna neba svakom mišlju brojim
Bez njega ugasla sam zvijezda, bez njega ne postojim

Sjeti se, koliko boljelo je vrijeme kad trebala si poći
Sjeti se, brodolomac sam bio što gubi te u noći
Još samo dodir bio je put do sigurne obale spasa
Bez njega ostade pučina praznine, krik galeba bez glasa

Sjeti se, kako sve što jesam u taj kratki dodir je stalo
Sjeti se ne izgovorenih riječi, jer svaka je bila premalo
Da objasnim sebe, kako na tvom licu tražim stazu do luke
Koja ostat će za vječnost, tu, u mirnom zaljevu moje ruke

Sjeti se, malena moja, mog dlana, tu u mislima nasloni glavu
Kroz njega sjeti se mene, srcem proživi ljubav, jedinu, pravu

Autor: Darko Balaš