ponedjeljak, 1. veljače 2016.

Dvorac od sjećanja...

Postoji mjesto na kojem moje srce kuca tiše
Nestvarnom pjesmom slavuj život tu slavi
To mjesto magije tvoj čarobni osmijeh piše
I beskrajna nježnost dvorac od sjećanja pravi

Zvjezda je tamo, ona moja, s obruba noći
Što sam ju ubrao davno i poklonio tebi
Mjesto je to kome ću nakon svega poći
I kroz sjećanje, kroz tebe, vratiti se sebi

Jer, sve jave moje bez tebe ne postoje
A snovi su bez riječi knjiga prazna
I izgubljeni putevi predamnom se roje
Ne, ne želim k njima, bez tebe su kazna

Zato, poći ću tamo i naći te opet sretnu
Duboko unutra gdje već odavno živim
Moji koraci sami, neće u daljinu sjetnu
U dvorac od sjećanja hitam, neću putem krivim

Autor: Darko Balaš