Pustinjski cvjetovi...

Zamisli, kako iz pustinje rastu dva cvijeta
Kao voda, njihova ljubav je sveta
Zamisli ,kako im oluje ništa ne mogu
Podigli su glave, približili se Bogu

Prkosno šapću: "Ti uz mene budi"
Šibaju ih vjetrovi oštri, gaze ih ljudi
No nakon svih zala, oni pronađu put
Kad stanu vreline, pođu pod mjesečev skut

I tada su divni, rascvjetani, u svježini noći
Zajedno svjesni, kako sve mora proći
Zagrljeni, spremni za još jedan dan
Koji svima je stvarnost, a njima samo san

Zamisli kako mjesec donese čaroliju
Kad nestane svih, oni je po pustinji proliju
I traje sve do buđenja jutra
Zajedno, oni postoje, s ljubavlju u sutra

Autor: Darko Balaš