utorak, 23. veljače 2016.

Pustinjski cvjetovi...



Zamisli, kako iz pustinje rastu dva cvijeta
Kao voda, njihova ljubav je sveta
Zamisli ,kako im oluje ništa ne mogu
Podigli su glave, približili se Bogu

Prkosno šapću: "Ti uz mene budi"
Šibaju ih vjetrovi oštri, gaze ih ljudi
No nakon svih zala, oni pronađu put
Kad stanu vreline, pođu pod mjesečev skut

I tada su divni, rascvjetani, u svježini noći
Zajedno svjesni, kako sve mora proći
Zagrljeni, spremni za još jedan dan
Koji svima je stvarnost, a njima samo san

Zamisli kako mjesec donese čaroliju
Kad nestane svih, oni je po pustinji proliju
I traje sve do buđenja jutra
Zajedno, oni postoje, s ljubavlju u sutra

Autor: Darko Balaš