Feniks....

Napojila si dušu nektarom od sreće
Djeliće srca dala,iz straha čuvala veće
Dovoljno za sve izgubljene noći
Znala si kako budan, bez tebe neću moći

Djeliće sam kupio, kao biserje u blatu
Na tron te digao, iskovan u zlatu
Čekao sam dugu, poslije svake kiše
Umro u sekundi, kad si rekla: "Nema više"

Al' život je igra što jedino Bogovi je znaju
Skršen, bolan, mrtav, krenuh prema raju
Svjedočiti ljubav na svakom koraku puta
Kako je ponekad za vječnost dovoljna minuta

Na stazi od suza, iz bola sam se rodio
Amorovom strijelom drugo srce pogodio
Skrio duboko tvoj "Nema nas više"
Feniks voli opet, sami plamen diše

Ranjena ptica razvila je krila, još više voli
Svoju zvijezdu slijedi i kad je skrivena od boli
Čuvala si srce, iz straha mrvicu dala
No, ona me naučila voljeti, to nikad nisi znala

Autor: Darko Balaš