Potpuno sami na svijetu...

Nema više mjesta za nas
U ovoj običnoj priči
Mi slušamo neki drugi glas
Što glasu ljubavi sliči

Nismo je zvali, došla je sama
Za zauvijek, nikad nestala nije
Donijela svjetlo gdje bila je tama
Otključala blago što srce ga krije

Čovjek se upinje prizvati sreću
Ljubav je lukava, ljubav je smjela
Iznenada, u mraku, upali svijeću
Nismo je zvali, sama je htjela

Zalud je slični posvuda traže
Odlučuje sama, piše romane
Nespojivo svezati, to joj je draže
Kad' izgubiš put, sa zorom svane

Za nas nisu obične brige
I priče kao za sve druge
Mi smo na stranici ljubavne knjige
Što čita se kroz noći duge

Nema više mjesta za nas
Letimo na svoju planetu
Uz ljubav pronaći spas
Potpuno sami na svijetu

 Autor: Darko Balaš