srijeda, 3. veljače 2016.

Potpuno sami na svijetu...


Nema više mjesta za nas
U ovoj običnoj priči
Mi slušamo neki drugi glas
Što glasu ljubavi sliči


Nismo je zvali, došla je sama
Za zauvijek, nikad nestala nije
Donijela svjetlo gdje bila je tama
Otključala blago što srce ga krije


Čovjek se upinje prizvati sreću
Ljubav je lukava, ljubav je smjela
Iznenada, u mraku, upali svijeću
Nismo je zvali, sama je htjela


Zalud je slični posvuda traže
Odlučuje sama, piše romane
Nespojivo svezati, to joj je draže
Kad' izgubiš put, sa zorom svane


Za nas nisu obične brige
I priče kao za sve druge
Mi smo na stranici ljubavne knjige
Što čita se kroz noći duge


Nema više mjesta za nas
Letimo na svoju planetu
Uz ljubav pronaći spas
Potpuno sami na svijetu


 Autor: Darko Balaš