Pjesma života...

Kad bića dva ljubav takne, kad spoji ih jednom notom
Tad oba su jedna pjesma života, što pjeva ljepotom
Čuju je ptice, čuju je rijeke, nose ju do dalekih mora
Oblaci tad otplove sa sunca, u oku svakom rađa se zora

Jer pjesma je to stvorena negdje u zvjezdanom sjaju
Putuje svijetom, izliječi duše, odjek joj sva bića znaju
Pjesnika pera u vječnost je kuju, nek vremena je nose
Nek' zaplovi sretna, nasmiješi lica, dotakne rub tvoje kose

Nek je miluje nježno, prste provuče, niz obraz nek krene
Do tih usana tvojih, što slatkoćom svojom zarobiše mene
U cjelov skrivena, putuje stazom što do srca ti vodi
Pusti je srećo, nek' zastane načas, nek' se iznova rodi

Znam kasko ju slutiš, i ja sam pjesnik što tebi je sklada
Nikada prije volio nisam, kao što tebe volim sada
Autor: Darko Balaš