ponedjeljak, 1. veljače 2016.

Vraćam se...


Vraćam se,
Na staze djetinjstva kad moguće bilo je sve
Kada nam nitko nije mogao ukrasti sne
Kada svako je jutro bilo nova stranica knjige
One čarobne, što pobriše sve bore i brige

Vraćam se,
U magiju trena kada govorile su jedino oči
Kada nas onaj slatki strah u pitanju koči:
"Hoću li te i sutra vidjeti u Tvrđi, kraj škole?"
Kad ljubavi su nevine i zauvijek, čak i kad bole

Vraćam se,
Svom dušom, na mjesto gdje sretan sam bio
Kada sam tvoje pismo ljubomorno krio
I čitao ga stoput, stopljen s riječima što teku
Pod mojim bijelim mostom, što poljubio je rijeku

Ja...vraćam se,
U svoj Osijek, miran i spokojan kraj Drave
Gdje ljubavi su sve uvijek bile one prave
I tvoja ruka čvrsto stisnuta uz moju
Vraćam se kući, tramvaj se vratio istome broju

Autor: Darko Balaš