Do samog neba...i dalje...

Još naša zvijezda sja, neugasla, na čarobnoj granici dana i noći
U njoj sam tebe skrio ljubavi moja, tragom sudbe opet ću poći
Neće mi umor slomiti korak, neće daljine zamaglit joj sjaja
Krenut ću žustro, ljubavlju brodim, do samog obzora kraja

Ne možeš vjetre skršit mi jedra, duša mi je satkana od čuda
Zalud oluje i daleka obala sjetna, zvijezda moja pjevat će kuda
I u beskraju noći pjesmu joj čujem, to srce kliče iznutra
A odjek tog glasa kroz maglu ga vodi, do nekog sretnijeg sutra

Ovaj stih ti šaljem, u suzi čovjeka sročen , skovan od same biti
Neka ti zakletvu obećanja nosi, tamo u dušu, gdje stanuješ i ti
Predaje nema, ljubavi moja, čak i da zvijezdu zlobom mi skriju
Nema tih ljudi, nema tog Boga, koji iz mene otet te smiju

Još naša zvijezda sja, neugasla, tvoj osmijeh kroz srebro mi šalje
Ja pratim joj stazu, ja slijedit ću ljubav, do samog neba... i dalje

Autor: Darko Balaš