Tiho, niz ulicu teku jesenje kiše
Na tren pomislim: Ne želim te više!
Osjećam, smiješ se negdje ispunjena svjetlom
Na nekom skrivenom mjestu, za mene svetom
Dam zakletvu sebi, još samo jesen ova
Krenut ću dalje, u neka proljeća nova
Ali kako, kad tvoj lik pleše uz kapi
Sve u meni, za još jednom kišom vapi
Znam, jesen je, možda me to kišni dani sjete
Kako si uplesala u život, s neke svoje planete
Probudila sunce i kad su ga oblaci skrili
Postojao sam jedino kada "MI" smo bili
Ah, prođe taj tren, a ja te želim još više
Trčao bih bos i kroz jesenje kiše
Na to sveto mjesto, koje u srcu postoji
Priznam, predam se, i jesen i proljeće su tvoji
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar