Sudbina...

Kulu sam do zvijezda sagradio
I samog Boga iznenadio
Oteo te nebu pred svima
Nek' te nitko drugi ne ima

Nisu mi te uzet dali
Nisu ni slutli, niti su znali
Kako duše su vatre što vječnošću gore
Neugasive, kao svjetlosti zore

Jedna u drugoj zauvijek žive
Čak i kad skrenu na puteve krive
Jedna će opet drugu pronaći
Jedino zajedno svrhu dotaći

Nisi to prepoznala, znam, nisi znala
Sudbine volja, il' bogova šala
Život te negdje od mene skrio
Ostadoh pola, kao što i prije sam bio

Pohlepa je bolest, nitko ničiji nije
Sad učim što trebao sam prije
Jedno drugom slobodu moramo dati
Život je izbor, skršena duša pati

Znam, sam tobom poemu pišem
Zbog tebe sanjam, za tebe dišem
Oduvijek je knjiga života znala
Kako tekla si uz vene i u srcu stala

U noći, kad sjetim se tebe
Ledenom zimom srce zazebe
Sjeti se stisnute ruke u ruci
Sigrurnih brodova u mirnoj luci

Izjutra opet oluje plamte
Ruke jedino tvoje pamte
U životu ovom, il' drugom...svejedno
Mi ponovno, opet, bit ćemo jedno

Autor: Darko Balaš