nedjelja, 18. listopada 2015.

U našem svemiru sami...



Otkrivenu sebe, u noći, predaješ tami
Ti i ja, u samo našem svemiru sami
Osjećam ti dušu u polumraku
Pratim joj nježnu poruku svaku

Nisam tu kako bih oteo tijelo
Želim ono što jesi, potpuno, cijelo
Svaki trag svjetlosti i topline
Taj trag spajanja što u mraku sine

Ne boj se, meni jedino možeš reći
Ogoljeti srce, šapnuti što te vodi ka sreći
Ne brini, naše tajne skrivaju sjene
Odaberi, sruši strahove, vjeruj u mene

I svirat ćemo melodiju, perfektnu, potpuno novu
Spojiti duše i poslati svjetlost zvjezdanom krovu
Samo prati tu harmoniju ljubavi što svira
Napokon, pronašla si ključ što vodi do mira

Zato smo tu, zato svjetlost naših duša postoji
Spajanjem dvoje koji se vole, novi život kroji

Autor: Darko Balaš