petak, 23. listopada 2015.

Slučajno, ili možda nije?...


Sretoh je jednom, slučajno, ili možda nije. Nosila je nešto duboko, nešto što okom ne možeš vidjeti, nešto što ženu čini ženom. Možda je to bio osmijeh, možda, ona ga je nosila onom lakoćom koja i najtmurniji dan oboja svjetlošću što leži na obali svakog srca. Možda je to bio pogled, možda, pogledom je istraživala neke svjetove koji nedohvatljivi bježe tragačima, a sve su oči završavale na njemu želeći makar na tren postati dio te zagonetke. 
Možda je to bio pokret, možda, pokreti su joj bili skladni klizeći ulicom pod savršenom palicom nekog nebeskog kompozitora koji je ugradio baš najljepše note u taj ples, njoj sasvim prirodan, a svima nama izgledom na balet s nekog mjesta što stanuje na rubu snova. Slučajno su nam se pogledi sreli, ili možda nisu, zauvijek je utisnula to nešto duboko u moju želju i tada sam znao da ću istraživati tajnu. Istražujem je i danas, slučajno, ili možda nije, znam samo da je ta tajna ono što ju čini tako drukčijom od drugih.
 I putujem svakim danom, tamo negdje, duboko...

Autor: Darko Balaš