subota, 3. listopada 2015.

Mala noćna poruka 4...





Pronađi me u beskraju voljena, čekam te tamo, čekat ću te i kada anđeli odlete, čekat ću te negdje na početku svake nade, u očima svih ljubavnika i na usnama svake pjesme. Jer znaš........ja, ja volim te....Volim te od prvog trena koji si obojala sobom, još od onda kada je srce ostalo u tvom osmjehu, još od onda kada sam te prvi put sanjao na javi, još od onda kada si tako žudno potražila moje usne da se nakon svih traženja spojimo u jedno. Upio sam te tada, upio sam svu tvoju nježnost u zagrljaj topline, one koja ostaje i u hladnim noćima bez svjetlosti.  
Nisam ti ništa rekao, znam, nisam niti trebao, čula si me dušom, znala si da sam pjesnik koji zauvijek pjeva jedino tebi, da sam slikar koji u umu tka jedino portret koji se tobom zove. Nebo mi je dalo pastele od čarobne prašine kojom sam pokrio sve one praznine koje si ti ispunila, jedina moja.
Tada sam napokon znao, tada sam pronašao sebe nakon bauljanja nečijim tuđim životima, zapravo, od tada i postojim. Više nema obmana i više nema potrage, vratio sam se kući, vratio sam se tamo gdje oduvijek pripadam, u taj jedan trenutak koji je oslikan negdje na početku svemira, u onaj tren koji traže svi oni što lutaju. Pronađi me tamo, negdje u najtajnijem kutku svog uma, izbriši sve nebitno sklopljenim kapcima i vidjet ćeš koliko sam te silno volio i živo za tebe. 
Čekam te tu, u beskraju........

Autor: Darko Balaš