utorak, 15. prosinca 2015.

Bijeli most ljubavi...





Iznad Drave, propet do zvijezda stoji
Most bijeli, godine i sudbine broji
Ponosan, jak, elegantan kao i prije
Svom se odrazu u vodi smije

Tu smo se voljeli, iznad svih zala
Na bjelom mostu, svoje srce si dala
On skuplja osmjehe, suze i mladosti
Katkada tužan, katkada lukobran radosti

Luk od ljepote što obale spaja
Pod svjetlima noći kao da nema mu kraja
Kad zaljulja ga oluja, gordost mu ostaje ista
Čim sunce se rodi, on iznova blista

Moste moj bijeli, moja čarolijo iznad Drave
Kao i mi nekad, sad te drugi klinci slave
Nove se ljubavi rađaju na tvojoj stazi
A rijeka te zapljuskuje, obožava i mazi

Autor: Darko Balaš