Začaran zauvijek...

U očima joj stanuje jezero od čuda
Rađam se u njemu, i oduzet šutim
Rasulo je kapi svjetlosti posvuda
Zarobljeno srce u plesu im slutim

Duša joj je tamo, tim jezerom plovi
Odavno već teče i u mojim snima
Razlivena bićem uzdahe mi lovi
Dovoljno za vječnost, u meni je ima

Satkao si, Bože, sve magije svijeta
U jezero čuda, tu, na licu njenom
Ne zaplovit njime, beskrajna je šteta
U njemu je tajna što ženu čini ženom

Otkrit će je onaj tko zvuk srca čuje
Sluša šum bonace, krik oluje kroti
Svo blago svijeta potonulo tu je
Bez njega su zalud svi prošli životi

Utopljenik sam sudbine, i opet ću biti
Jer jezerom tim struji glas sirene
Izgubljen, gol, u njemu ću se skriti
Začaran zauvijek, kad pjesma joj krene

Autor: Darko Balaš