Ljubavnik.... drugi dio.....

Sreo ju je nenadano, kroz jedan običan dan, ispunjen konstantnim ritualom odlaska na posao, povratka kući, zajedno s uobičajenom potragom, iako niti sam više nije znao što traži. Čak je i sebe uvjerio kako je to uobičajeni dnevni raspored shoping centru, bez nekog određenog cilja. A tada ju je vidio i sve se vratilo, brzinom munje, kao da nikada nije niti nestalo.Sjetio se malenog, kržljavog dječaka čije su ogromne, otvorene oči pomno pratile pokrete žene na platnu polutamnog kina u samom središtu grada, kada je pobjegao s dosadne nastave i skrio se u sigurnom zaklonu kinematografa u jedinoj, prijepodnevnoj predstavi. Zaljubio se u tu ženu istog trenutka, iako je imao tek 11 godina i koncept privlačnosti i zavođenja još mu je bio potpuno dalek i stran. Već tada je znao kako emocijama ne možeš upravljati, to je nešto što se jednastavno dogodi, htjeli mi to ili ne. Kroz skladne konture žene na platnu, u njegov um ušuljala se "ona" i ostala "ona" za cijeli život. Nije to niti želio niti slutio, jednostavno je bilo tako, jednostavno se dogodilo. Duboko negdje u zakutku srca usadio se onaj osjećaj kako ju poznaje otprije, kako su bliski, iako je ona samo zamišljeni lik. Maleni dječak se smrtno zaljubio, a da uopće nije niti poznavao koncept ljubavi između muškarca i žene.

I ostajao zaljubljen u taj lik na koji ga je podsjetila žena s kino platna, ostajao vjeran svojoj zakletvi kako će ju pronaći gdje god ga odvele staze života. Naravno, ismijavali su ga, govorili kako ljubav koju on čeka postoji jedino u jeftinim romanima i jeftinim kino predstavama, smatrali ga nesposobnim i uvijek potiho ogovarali. Veze su dolazile i odlazile, vrijeme je neumitno nastavljalo svoj hod, no on ju nije našao. Samo poraze i noći ispunjene gorčinom kada je po tko zna koji put shvatio kako to nije ona i kako u vezu uopće nije trebao niti ulaziti. No, on je uporno birao lijepe žene i uvijek na kraju bivao izigran. I uvijek ga je pratio taj tupi osjećaj u stomaku, kako je sa svakom vezom proživio i čitav jedan život davanja sebe u potpunosti za što nije dobio ništa. U glavi su mu odjekivale očeve riječi nakon tko zna kojeg brodoloma koje je proročanski nosio sobom: "Sine, lijepa žene nikada nije tvoja, nju će željeti svi"!

Tada je čvrsto odlučio prekinuti svoju uzaludnu potragu i posvetiti se sebi, istraživati svoju osobnu duhovnost i posvetiti svoj život napretku, na svim poljima egzistencije. Završio je visoke škole, pročitao tisuće knjiga i detaljno istražio koncepte vjere i duhovnosti, sve do čega je mogao doći. Jednu potragu zamjenio je drugom. Nemoguću ljubav prema ženi koja ne postoji, zamjenio je ljubavlju prema misterijama i tajnama. I sve uzalud. Ona je nastavila dolaziti u snovima, kada nestane kontrole i on ju je volio više nego ikada prije. Osjećaj bliskosti i prepoznavanja ostao je potpuno isti kao i onog davnog dana kada je sjedio u polutami zadimljenog kinematografa. I shvatio je kako su se voljeli i prije, u nekom drugom životu i u neko drugo vrijeme. Iako reinkarnacija nije nikada službeno potvrđena, iako je odgohjen kao Katolik, jednostavno je znao kako je ona ta, kako su se voljeli i kako će se opet voljeti.

Naravno, ujutro, nestajalo je fantazije i dan se nastavljao svojim uobičajenim tijekom, dok na kraju nije ubijedio samoga sebe kako je proveo život tragajući za nečim što ne postoji, kako su danas lijepe žene predatori koji čekaju lovinu, kako ljubav iz bajke postoji jedino u lošim scenarijima američkih filmova i kako je otac bio u pravu.

A tada ju je prepoznao, jednostavno znao kako je to ona dok je prepoznavao svu njenu izgubljenost. Nije znao kako, no pročitao joj je dušu i jednostavno znao kao se iza blještave fasade krije ona koju traži, ona koju je skoro zaboravio.

Svijet je eksplodirao, shoping centar zarotirao se i nestao u dubinama svemira, svaki zvuk je utihnuo, a ljudi su bili samo nejasne sjene u daljini. Ostali su samo intenzivna sreća, osjećaj koji nikada do tada nije osjetio, preplavljenje tijela opuštajućim osjećajem potpunog prepoznavanja kao da si pronašao davno izgubljeni, najvažniji dio sebe. Jedino što je čuo bila je glazba za koju je znao kako protječe kroz njegov um još od onog sudbonosnog dana u kinu. Glazba iz tog filma. Jasno, potpuno jasno, kao da nije prošao niti minut.

- Dobro mi došla ljubavi- prošaptao je glasom koji je bio melodija violinskog ključa što otvara skrivene stavke svih njenih glazbi- tražim te u svim svojim životima.

Autor: Darko Balaš