srijeda, 30. prosinca 2015.

Dvije ptice nebeske...

 

I bezbroj želja na oltar je palo, tu, gdje srce sam položio odavno, tu, uvijek na tragu tvojih koraka. Možda te i susretnu negdje, kada se zapletu oko sprudova sudbine, na nekim žalovima života, na koje ćeš prije ili kasnije doći, privučena nekom tajnom silom, koja ti se nezaustavljivo prikrada rubovima svakog sna.
To moje misli struje prostranstvima svemira, traže te tvoje korake kojima putuješ neznanim cestama, traže dijelove slagalice koji sačinjavaju tvoju dušu i pronalaze te na svakoj stanici ljubavi. Da, ja sam to, jedino te ja mogu pronaći kada se raspline java, jedino ja u svaku svoju želju utkam tebe, jedino ja dišem tvojim plućima u svakom smiraju, jedino ja letim kada te skriju daljine.
I jedino ja, slušam otkucaje tvog srca, čak i kada si svjetove daleko. Ne postoji ništa drugo, samo nas dvoje, koji se gubimo u svim životima. I želimo, slušamo i tragamo. Sve dok se opet ne pronađemo i poput slagalice koja je prosuta pod zvijezdama, skupimo sve djelove sebe i napokon, nas dvije ptice nebeske, budemo cijeli.

Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar