Nemirom plovim...

Tekla si kao rijeka što nosi radost
Plavila obale srca vodom života
Donijela svjetlo, donijela novu mladost
Izvor, što se oko duše zauvijek zamota

I znaš, opet bih s tobom plovio nemirom
Čekao ti maticu, do susreta brojao sate
Bio opet jedno sa svemirom
Ma, i ovako sam, čim pomislim na te

Sad znam, nemiri su ono što vrijedi
Kad' trnemo, plovimo, potpuno bez glave
Za sve drugo sjećanje ubrzo izblijedi
Nikada za bujice, što nose ih ljubavi prave

Moja rijeka si i sada, što k moru me nosi
Brodim njenim tokom, zbog putovanja postojim
Vodi me sjećanje na vjetar što ti pleše u kosi
Ne bojim se nemira, za kormilom stojim

Autor: Darko Balaš