petak, 4. prosinca 2015.

Ljubavnik...





Srela ga je nenadano, kroz jedan običan dan ispunjen potragom za ciljem skrivenim iza mora sumnji, trčanja za najnovijom kolekcijom ljetnje odjeće Dior koja se sinoć vrtjela na televizoru i koju je krajičkom oka zapisala u memoriju kao jedinu svijetlu točku sutrašnjeg dana, u kojem ponovno mora ispunjavati očekivanja svih koje zna i ostati uvijek vedra, nasmijana i tako neprolazno svježa. Čak je i samu sebe uvjerila kako je najvažnija svrha pokazati svijetu lice koje nema niti traga sumnje kada negdje iz dubine shoping centra ispunjenog lutalicama, u potrazi za šarenim paketićima sreće, začuje prigušeni uzdah želje i potvrdu kako sve to ima nekakvog smisla. No, i pored trenutnog zadovoljstva koje je upijala na snenim pogledima muškaraca i ljubomornom, onom kratkom pogledu žena ispunjenom nezainteresiranošću koja u sebi krije zavist, duboko unutra, gdje se nije mogla tako lako slagati, osjećala je neku tupu prazninu koju čak niti Dior ne može zauvijek ukloniti. O da, postala je ona njen trajni suputnik, samo na tren otklonjena ispraznim smijehom prijateljica u komentaru noćnog izlaska, u kojem se pretvarala u neuhvatljivu princezu svakom od običnih smrtnika u zamagljenom i natiskanom kaledioskopu elitnog, noćnog bara, gdje je s pozicije predmeta nedostižne želje, odbijala uvijek iste i uvijek predvidljive pokušaje lovaca učiniti ju vrijednim trofejom koji će pokazati svijetu. Otklanjala je gađenje slatkim okusom uvijek istog likera uvozne marke i nestajala u vlastitom svijetu magije koji je kreirala zavodljivim pokretima tijela u uskoj odjeći, potpuno sama u plesnom pokretu koji je izdvaja od uvijek tako dosadne i iste okoline. Nakon trenutnog zaborava, praznina se poput bumeranga sudbine vraćala natrag na svoje mjesto, dok je zaključavala automobil i sada laganim korakom koji nitko ne gleda, tražila kroz bljedunjavo svjetlo noćne svjetiljke, put do stana, u jednom od napučenih gradskih naselja.
Zar je to sve? Uvijek joj je to isto pitanje poražavalo um kada je skinula šminku, osjetila na još uvijek napetoj i brižljivo održavanoj koži svilenu hladnoću noćne spavaćice i pratilo je poput neželjenog djeteta u prve valove sna. Sutra će blistati na poslu, pokazati inteligencijom, energičnošću i kulturom svu svoju unutarnju ljepotu koju nikada nitko nije u potpunosti uočio, niti doista potražio iza blješteće maske na kojoj su se zaustavljali svi interesi svijeta. I dok je spasonosni san brisao sve iluzije koje ju okružuju, negdje u dubini srca, znala je da će praznina čekati na nju, vrebajući onu jednu minutu dana kada će prestati utrka u svim neodgodivim poslovima na uvijek popunjenom rasporedu bježanja od same sebe.
Tako je bilo i tada, kada je još jedan od potpuno jednakih dana egzistencije prilazio kraju i ona svladavala ustaljenu rutu parade šoping centrom, znajući unaprijed svaku reakciju prolaznika. Bilo je nešto čudno u njegovim očima koju su svojom dubinom probijale masku zgodne, nasmijane žene ponosnog, elegantnog, ali zavodljivog hoda u visokim cipelama koje klize na crvenom tepihu želja i po prvi put poslale samom središtu uma ledeni osjećaj nesigurnosti koji ju je zakovao u mjestu. Nekako, nekim čudnim urlikom uzbune znala je kako on vidi, osjetila je u napetom, doljnjem dijelu trbuha kako tim očima ništa ne može ostati skriveno. Gledale su ravno u njenu prazninu i u nekom izvantjelesnom osjećaju između straha i nedokučive privlačnosti, znala je kako su drukčije od svih drugih.
- Zadržati masku, zadržati masku, vrištao je njen svakodnevni oklop, dok joj je sigurnim korakom prilazio bliže, rušeći tim pogledom sve bedeme tvrđava koje je sazdala oko te tajne koju skriva od svih, tajne kako se boji voljeti. Nije više bilo trgovine Dior, čak niti samog šoping centra, sve je nestalo u atavističkom strahu: "Napokon je otkrivena"!. Da, on bi ju mogao ogoljeti, on bi mogao razrušiti rutinu jednim pokretom ruke u potrazi za mjestom njene topline, on bi mogao popuniti prazninu samo jednim poljupcem vrata koji napokon želi biti istražen u potpunosti, on bio mogao otkriti koliko je doista krhka duboko, duboko unutra. U tom pomješanom kolopletu straha i znatiželje punim bićem osjetila je njegovo Ja kada je ispunio njen obzor svojim nasmješenim licem i punim usnama stvorenim za spajanje rekao nešto što nikada prije nije čula, niti sanjala u svakodnevnoj rutini vlastite nedokučivosti.
- Dobro mi došla ljubavi- prošaptao je glasom koji je bio melodija violinskog ključa što otvara skrivene stavke svih njenih glazbi- tražim te u svim svojim životima.

Autor: Darko Balaš