subota, 26. prosinca 2015.

Još uvijek, volim te....




Ah, ti naši pogrešni, ludi dani
Pogledaj zrcalo, pred istinu stani
Sjećaš li se nemira, dodira u tami?
Odbacili bi maske, skriveni i sami

Požudno smo pili s izvora strasti
Odrekli se pravila, zakona i časti
Ti minuti vječnosti otkinuti svima
U nama vrelina, svud' drugamo zima

Od proljeća do jeseni, priča iz romana
Lažeš samu sebe kad' se odrekneš tih dana
Držali smo ključeve avanture i slobode
Koliko god bježali, srce k našoj priči ode

Znam, ponavljaš si; kako nismo smjeli
No, bez varanja stvarnosti, više nismo cijeli
Sad' glumimo drugima kako ništa bilo nije
I jedno drugome, kako možemo k'o prije

Kad siđeš sa planine, brežuljci su malo
Ne priznaješ sebi, kako do njih, nije ti stalo
Dovraga i laži, sad' priznajem sve
Sve bih ponovio opet, još uvijek, volim te

Autor: Darko Balaš