nedjelja, 20. prosinca 2015.

Vjeruj mi.....





Vjeruj mi, kada na bijelim lađama otplove svi, niz rijeku koja nikada uzvodno vratiti se neće
Vjeruj mi, kako svatko jednom sam u skrivene i samo njemu dane rukavce skreće
Mi plovimo sami, pod zvjezdanim nebom ispunjenim čarolijom svjetla, daleko je tama
I kad je rijeka mirna, i kada šušteći razbija utopljenike o hridine, ona će teći među nama

Vjeruj mi, kada vjetrovi zapušu sa sjevernih planina i izgubljene putnike u nepovrate vode
Vjeruj mi, ja pronaći ću snage, oduprijeti se snijegu i slijediti svjetlost što vodi do slobode
Mi putujemo sami, prateći sjevernu zvijezdu što sija vječnošću iznad svih zala
Kunem se, nikada je napustiti neću, tu sam za tebe, ako jednom u mećavi budeš pala

Vjeruj mi, kada pod sunčanim blijeskom, karavane nestanu, daleko tamo iza pješčanih dina
Vjeruj mi, ja poznam put do oaze, koja nije fatamorgana, gdje nas čeka voda, svježa i fina
Mi oazu tražimo sami, pronaći ćemo skrivene staze što vode do zelenih palmi spasa
Nas nečujna pjesma vodi, što srca je čuju, duše je slijede, jer ljubav ih doziva bez glasa
Vjeruj mi.....

Autor: Darko Balaš