subota, 26. prosinca 2015.

Dosanjana....

Sve moje želje u ovu noć su se slile
Ne pamtim kada zvijezde ovakve su bile
Uhvatih odsjaj vječnosti u tvom oku
Stigao sam kući, u nevjerici, šoku

Tražio sam te, tragao kroz zagrljaje strane
Molio nebo neka lutanje stane
Sanjao sam te i čuvao negdje unutra, samo moju
Još od malena, slutim ti oči, prepoznajem boju

Istina je kako sudbina lutalice spaja
U prazne poglede, utka trag zvjezdanog sjaja
Stari život prestaje, novi se rodi u trenu
Plovim ti niz kosu, prepoznajuć' mekoću njenu

Sada si tu, dosanjana i više ništa ne postoji
Samo obećanja, uzdasi, stvarni poljupci tvoji
Od noćas ćemo skupa, duša raduje se tomu
Prije ili kasnije, nakon lutanja, svi vratimo se domu

Autor: Darko Balaš