Suza....

Tiha je ta suza što na suncu blijedi
Nevidljiva, moja, nit sudbine slijedi
Duboko je skrivam, uz osmijeh na licu
No, putuje samnom, kad' krenem niz ulicu

To tvoja je suza, čuvam je poput blaga
Kad' zaboravim je, nekako se prišulja straga
Već vjerni je je suputnik, bez kojeg ne mogu
Kapne na sjećanje; kad' oborila si me s nogu

Vodom života, uvijek ga nanovo oživi
I sve što jesam, opet, tebi se divi
Prolaze kiše, ljudi, magle i sjene
No, ti nikada nećeš, jer... dio si mene

Znam kako te nemam, no neizmjerna ti hvala
Čarolijom svojom, život probudit' si znala
Naučila me voljeti, gubiti, drhtati u strasti
Naučila me dignuti se, naučila me pasti

Suza više nesretna nije, u most se slila
Kroz nju sam postao bolji, neuništiva sila
Iz pepela feniks uvijek ljepši se diže
Slutim radosti, slutim pobjede, sve su mi bliže

Autor: Darko Balaš