subota, 26. prosinca 2015.

Rođeni za zvijezde...




O, kada bi samo znali zašto smo tu
Slaviti ljubav, uzdignut glave, živjet za nju
Svijet bi bio bajka bez kraja
Nigdje tuge, sve prepuno radosti i sjaja

Uzmi me za ruku, pokazat ću ti čuda
U cvijetu, vlati trave, pahuljici snijega, posvuda
A najljepše čudo smo mi sami
Stvoreni u Božanskoj svjetlosti, oteti tami

O, kada bi samo znali zašto smo tu
Disati ljubav, štititi slabe, ginut za nju
Svaki je zagrljaj njena proslava i snaga
Ne daj se voljena, ostani vedra, ostani draga

Tad, ništa nije zalud, svijet bolje je mjesto
Osmijehni se, začaraj me, čini to često
Uz tebe ništa nije nedohvatljivo i strano
Slušajmo srce, zalud nije nam dano

O, kada bi samo znali zašto smo tu
Rođeni za zvijezde, negdje, u Božjem snu
Na mostu čarolije što zauvijek nas spaja
Raduj se voljena, ljubav nema kraja

Autor: Darko Balaš