Rođeni za zvijezde...

O, kada bi samo znali zašto smo tu
Slaviti ljubav, uzdignut glave, živjet za nju
Svijet bi bio bajka bez kraja
Nigdje tuge, sve prepuno radosti i sjaja

Uzmi me za ruku, pokazat ću ti čuda
U cvijetu, vlati trave, pahuljici snijega, posvuda
A najljepše čudo smo mi sami
Stvoreni u Božanskoj svjetlosti, oteti tami

O, kada bi samo znali zašto smo tu
Disati ljubav, štititi slabe, ginut za nju
Svaki je zagrljaj njena proslava i snaga
Ne daj se voljena, ostani vedra, ostani draga

Tad, ništa nije zalud, svijet bolje je mjesto
Osmijehni se, začaraj me, čini to često
Uz tebe ništa nije nedohvatljivo i strano
Slušajmo srce, zalud nije nam dano

O, kada bi samo znali zašto smo tu
Rođeni za zvijezde, negdje, u Božjem snu
Na mostu čarolije što zauvijek nas spaja
Raduj se voljena, ljubav nema kraja

Autor: Darko Balaš