srijeda, 9. rujna 2015.

A tako brzo prolazi sve...

 
Tako brzo prolazi sve, a bauljamo očiju zatvorenih
Slijepi i gluhi za tugu prijatelja koji odlaze svuda
Marširamo od bola do bola, lica natmurenih
I čini nam se katkad, kako više ni mi nemamo kuda

A tako brzo prolazi sve, godina u trenu biva
Putujemo prazni, ruksaka punih onog što je trebalo biti
Trebalo, ali nije, i za to nek ljubav živa u miru počiva
Sve dok napokon ne raskinemo lance i prestanemo se kriti

Podignimo nepravdom pognute glave i sretnimo se pogledima
Onim ljudskim, koji govore kako čovjek je stvoren da voli
Prestanimo sa strahom, ljutnjom i medusobnim ogledima
Zatvorimo rupe promašenih laži od kojih duša boli

Odaberimo voljeti, ja znam da možemo, otvorimo vrata
Sve drugo je lažno, kuće od karata kojima nas truju
Pruži mi ruku, stvorimo život na temelju srca od zlata
Vrijeme je za nas jedina moja, nek ljubavi ovaj svijet kuju

A tako brzo prolazi sve, vremena za gubljenje nije
Zagrli me, zagrlimo druge, zaustavimo vrijeme, što prije

Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar