četvrtak, 10. rujna 2015.

Izdaja...



Jesam li te ukrast smio
Drugome otkinut svemira dio
Samo tebe sam imati htio
Prodati dušu, spreman sam bio

Sad srce račune plaća
Život jednako jednakim vraća
Nit sudbine sve mi je kraća
I razum napokon istinu shvaća

Tuđa zvijezda za njega sija
Od rođenja u njemu klija
Zabranjeno voće najviše prija
No, nismo smjeli, ni ti, ni ja

Svaki čovjek svoju zvijezdu voli
Kad mu se otme, umre u boli
Na živu ranu smo bacili soli
Marili nismo, spojeni i goli

Još pamtim krik izdaje u noći
I kad pomislim da sve će proći
Osjetim da će sjećanje doći
Kako je zgažen morao poći

Lažemo sebe: "Bit će i za njega sreće"
Anđeli ljubavi još oprostit nam neće
Sad svatko svojim stazama kreće
A sjene krivnje sve su veće i veće

Možda je tako moralo biti
Od sebe se ne možeš skriti
I kad gorki pelin prestanemo piti
Tri feniksa rodit će se opet, i on, i ja...i ti

Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar