Što je čovjek nego brod ljubavi,
stvoren za putovanje tajnovitim oceanima kreacije koji se otkrivaju pred našim
očima u trenutku kada ih napokon otvorimo i bez straha se zaputimo u nepoznato.
Nikada ljepota jednog broda ne može biti shvaćena u svojoj svojoj
monumentalnosti ako njegova jedra ostanu skupljena u sigurnoj luci
prosječnosti. Doista, sigurni lukobrani zaštite skrit će brod od vjetrova i
oluja koje sobom nosi svako putovanje. No, u toj luci, neće biti niti ushićenja
otkrivanja niti zadovoljstva spoznaje. Jer, brod je stvoren za plovidu; samo
kada se zaputi na tajnovite pučine koje sobom nose izazovi, otkriti će nove
obale uspjeha i sresti druge brodove koje nikada ne bi ugledao u luci.
Katkad,
strahovite oluje straha i predrasuda lomiti će njegova jedra energije i bacati
ga na mora razočarenja i izgubljenosti. No tada, nakon orkanskih vjetrova, koji
su i pored sve svoje snage samo prolazna igra uma, ukazat će se bonaca
sigurnosti i obzor će poprimiti nevjerojatnu ljepotu beskonačnosti, jer brod
ispunjava svrhu zbog koje je i sazdan. Putovati, putovati, putovati.
Istraživati nove oceane i nove obale. Sve predivne predjele i brodove koje
nikada ne bi uočio kroz suženi vidokrug luke. Naš brod ljubavi upravljan je
kako jedrima, tako i kormilom.Energija, ono što je neprolazno u nama, ono što
niti jedan orkan ljudske gluposti i nerazumijevanja ne može skrenuti s puta
manifestacije u realnosti uvijek je presudna snaga vjetra koja puni naša jedra
i potiskuje brod ljubavi na svako putovanje koje odaberemo. I niti jedna
udaljenost nije nedohvatljiva i niti jedan cilj ne može ostati neotkriven. Jer,
mi smo sami pogonsko gorivo tog vjetra i neuništiva prirodna sila,
samoobnavljajuća u svakom osmjehu, svakom dodiru punom topline i u svakoj
riječi zahvalnosti i poticaja koje uputimo nakratko svakom brodu koji nas
susretne na oceanu svijesti, plovi jedno vrijeme uporedo s nama, a kasnije se
otisne na neke druge struje, osnažen i prelijep za spoznaju da nije sam na
pučini, da jedino putovanjem i susretima može uočiti svu svoju nevjerojatnu
snagu i pronaći ono za čim traga. Obale ispunjenja.
Katkad, brodovi koji se
susretnu na valovima, nošeni snagom vlastitih energija, prepoznaju jedni druge
kao prelijepi odraz istih jedara, istih savršenih linija palube i sličnih
navigacijskih karata putovanja koje su zacrtane i prije samog stvaranja broda i
udruženi stvore neuništivu armadu koja će pronaći put iz guste magle
osamljenosti i zajedno zaobići opasne hridine sumnji i zabluda. Ovakvi brodovi
pronalaze skrivene otoke vječnosti jer imaju istog kormilara. Taj kormilar,
iskonski mornar svjetlosti kojemu niti jedan ocean nije tajna, a niti jedna
obala ostvarenja predaleka, naziva se ljubav. On će sigurnom rukom spoznaje
usmjeriti energiju jedara uvijek u smjeru koji je najpovoljniji i koji će svako
putovanje učiniti neponovljivim zadovoljstvom i svaku plovidbu začiniti
egzotičnim okusom avanture. Ovako zajedno, udruženi istom energijom i istim
kormilarem, brodovi ispunjavaju temeljni cilj postavljen iz bića stvoritelja još
dok je kreirao sve prelijepe oceane svemira u dalekim praskozorjima stvaranja.
Voljeti.
A svega toga ne bi bilo da su brodovi ostali u lukama, sputani na
privezištima čeličnim okovima straha.
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar