Vjerujem u tebe...

Kad stanu vlakovi moji što voze do sreće
Kad kiše isperu posljednju stanicu nade
Prolomi tuge jedino vjeru zaustavit neće
Kako čekaš me, negdje, na kraju balade

Kad slome me slutnje i nestane mi neba
Kad rane me daljine i izgubim trag puta
Meni samo svjetionik u tvom liku treba
Vodi me domu, tamo, gdje srce ne luta

Kad sustignu me zvijeri u raljama života
Kad primaknu se lovci na korak od duše
Siguran zaklon u bijegu tvoja je ljepota
Pred toplinom njenom, strahovi se sruše

Vjerujem u tebe, vjerujem, ljubavi moja
I kad svi svjetovi moji nestaju kroz tame
Putokaz od svjetla ta dva su oka tvoja
Kući me vode, u nježno naručje dame

Autor: Darko Balaš